BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 49 0 P 052256 23 Rev
Sarajevo, 22.02.2024. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Amire Sadović, kao predsjednice vijeća, Silvane Brković-Mujagić i Enise Bilajac, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.P. iz K., ..., kojeg zastupa Dragan Kramar, odvjetnik iz Ilidže, protiv tuženog D.P. iz Njemačke, ... B., ..., kojeg zastupaju Vlado Slišković i Valentin Slišković, odvjetnici iz Kiseljaka, radi raskida ugovora o poklonu i brisanja uknjižbe, vrijednost predmeta spora 32.000,00 KM, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 49 0 P 052256 23 Gž od 07.07.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj 22.02.2024. godine, donio je sljedeću
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova revizionog postupka.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kiseljaku, broj 49 0 P 052256 19 P od 23.01.2023. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se raskine ugovor o darovanju zaključen 26.09.2006. godine, između tužitelja kao darodavatelja i tuženog kao daroprimatelja, ovjeren kod Općinskog suda u Kiseljaku pod brojem: 049-0-Ov-06-001144, kao i da je tuženi dužan priznati i trpjeti da se nekretnine koje je upisao temeljem raskinutog ugovora kao svoje vlasništvo, a koje su upisane u k.k.u. 442 k.o. Gromiljak ..., upišu kao vlasništvo tužitelja, te da se dosljedno tome naloži nadležnoj službi Općine Kiseljak da na nekretninama označenim kao k.č. 804/1 ukupne površine 1318 m2, k.č. 805/1 površine 527 m2, k.č. 806/1 površine 22334 m2, k.č. 807 površine 5935 m2, k.č. 808 površine 20350 m2, k.č. 856/1 površine 1359 m2, k.č. 857 površine 1147 m2 i k.č. 866/1 površine 4107 m2, sve upisane u k.k. ul. 442 k.o. ..., umjesto tuženog upiše pravo vlasništva u korist tužitelja, uz naknadu troškova parničnog postupka. Tužitelj je obvezan naknaditi troškove postupka tuženom u iznosu od 5.360,20 KM.
Drugostupanjskom presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj: 49 0 P 052256 23 Gž od 07.07.2023. godine, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je blagovremeno izjavio tužitelj zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud usvoji reviziju, ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Potražuje troškove revizionog postupka u iznosu od 1.895,40 KM.
U odgovoru na reviziju tuženi osporava osnovanost revizionih navoda i predlaže da se revizija odbije.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom članka 241 stavak 1 Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), ovaj revizijski sud je donio odluku kao u izreci.
Revizija je neosnovana.
Predmet spora je zahtjev za raskid ugovora o darovanju nekretnina, zaključenog 26.09.2006. godine, između tužitelja kao darodavatelja i tuženog kao daroprimatelja, ovjerenog kod Općinskog suda u Kiseljaku pod brojem: 049-0-Ov-06-001144, uz zahtjev za upis u katastarske knjige stanja prije zaključenja darovnog ugovora.
Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizilazi utvrđenim sljedeće činjenično stanje:
Prema članku 120 Zakona o nasljeđivanju (“Sl.list SRBiH”, br. 7/80 i 17/80), ugovor o doživotnom uzdržavanju jeste ugovor kojim se jedan ugovarač obvezuje drugog uzdržavati doživotno, a ovaj mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njegov dio; ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku, te ovjeren od strane sudije; prilikom ovjere, sudija je dužan pročitati ugovor i upozoriti ugovarače na posljedice ugovora.
Pravilan je zaključak prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da se u ovom slučaju radi o zaključenju ugovora o doživotnom uzdržavanju, obzirom da su odredbama članka I ugovora određene obveze ugovarača na način da se tužitelj obvezao tuženom dati nekretnine, a tuženi se obvezao za uzvrat tužitelju i majci pružiti doživotno uzdržavanje. Točnije, za ocjenu o kakvom se ugovoru radi bitna je sadržina ugovora, a ne njegov naslov, kako to sudovi pravilno rezoniraju.
Također je pravilan zaključak iz pobijane presude da je predmetni ugovor o darovanju, koji je po svojoj suštini ugovor o doživotnom uzdržavanju, ništavan, jer nije ovjeren od strane sudije i jer nije od strane sudije pročitan pred stranakama, sa upozorenjem datim od strane sudije strankama o svim posljedicama. Ovjera ugovora u sudu od ovlaštenog sudskog radnika, koja je u ovom slučaju izvršena, ne čini ovjeru ugovora propisanu odredbom članka 120 Zakona o nasljeđivanju, već predstavlja ovjeru potpisa stranaka kao ugovarača. Ugovor o doživotnom uzdržavanju, gdje se radi o bitnom raspolaganju imovinom, zbog svog značaja je stavljen (zaštićen) u ugovore sa strogom zakonskom formom, pa su uslijed nepoštivanja propisane zakonske forme posljedice takve da se smatra da nije ni zaključen (apsolutno ništavan).
Pri tome se ističe da sud po službenoj dužnosti pazi na ništavnost, ali nije ovlašten donijeti presudu bez tužbenog zahtjeva na utvrđivanje ništavnosti, jer prema članku 2 stavak 1 Zakona o parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka u postupku. Kako je sud ovlašten po službenoj dužnosti paziti na ništavnost, te kako je ovdje sud zaključio da se radi o ništavnom ugovoru, to nije bilo osnova za udovoljavanje tužbenom zahtjevu za raskid ugovora. Ovo stoga što se ništavni ugovor, za koji se smatra da nije ni nastao (nepostojeći), ne može raskinuti.
Proizilazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita sudska odluka, koju revizioni navodi ničim nisu doveli u pitanje.
Neosnovani su navodi tužitelja koji se odnose na propust drugostupanjskog suda da obrazloži pobijanu odluku po istaknutim žalbenim razlozima. Pobijana presuda sadržava sve potrebne razloge s kojih je donesena, kako po činjeničnom supstratu, tako po materijalno pravnom osnovu na kojem je utemeljena, sa jasnim, konkretnim i logičnim određenjem u pravcu donesene odluke.
Nije jasno činjenično utvrđenje koje se odnosi na upis u katastar činjenica iz novog darovnog ugovora br.OPU-IP-952/22, zaključenog između tuženog i njegovog sina M.P.1, međutim, kako se po reviziji ne može preispitivati utvrđeno činjenično stanje (članak 240 stavak 2 Zakona o parničnom postupku), a kako je odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva za raskid darovnog ugovora zaključenog između tužitelja i tuženog pravilna i zakonita odluka, te navedeno utvrđenje ne utiče na tu odluku, to po ovom pitanju nije bilo mjesta interveniranju od strane ovog suda.
Kako ne stoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlog na koji sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je reviziju odbio kao neosnovanu temeljem odredbe članka 248 Zakona o parničnom postupku.
Na temelju članka 397 stavak 1, a u vezi s člankom 386 stavak 1 Zakona o parničnom postupku, obzirom da nije uspio sa revizijom, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova revizionog postupka.
Predsjednica vijeća
Amira Sadović, s.r.