BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
SREDNJOBOSANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U TRAVNIKU
Broj: 51 0 P 188912 21 P
Travnik, 20.05.2022. godine
OPĆINSKI SUD U TRAVNIKU, sudija Samira Semiz u pravnoj stvari tužiteljice S.K., ulica …, T., zastupana po punomoćniku advokatu Ribić Adisu iz Travnika, protiv tuženog A.G., ulica …, T., koga zastupa punomoćnik Harun Lozo, advokat iz Travnika radi isplate kupoprodajne cijene vrijednost spora 40.562,50 KM i po protivtužbi tuženog radi isplate vrijednost spora 11.848,28 KM nakon održane glavne rasprave dana 22.03.2022.godine u prisustvu punomoćnika tužiteljice i tuženog, donio je dana 20.05.2022.godine sljedeću:
P R E S U D U
1. OBAVEZUJE SE tuženi da tužiteljici na ime kupoprodajne cijene suvlasničkog dijela stana u Travniku ,ulica Aleja Konzula b.b., po ugovoru o kupoprodaji stana sa prodavcem Eskimo S2, sačinjenim po notaru Halidu Goran broj: OPU-IP 1464/18 od 26.12.2018.godine isplati iznos od 40.562,50 KM, uvećan za iznos zakonske zatezne kamate počev od dana 26.12.2018.godine pa do izmirenja, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
2.Odbija se protivtužbeni zahtjev tuženog koji glasi:
„Obavezuje se tužiteljica-protutužena S.K. iz T. da tuženom protu tužitelju A.G. iz T. isplati :
Obavezuje se tužiteljica da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 30 dana od dana prijema presude.“
3. Obavezuje se tužiteljica da na ime duga iznos od 3.621,28 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.01.2020. godine pa do konačne isplate.
4. Obavezuje se tuženi da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.204,30 KM u roku od 30 dana od dana prijema presude pod prijetnjom izvršenja.
O b r a z l o ž e n j e
Tužiteljica je dana 20.05.2021.godine putem svog punomoćnika ovom sudu podijela tužbu protiv tuženog radi isplate iznosa od 40.562,50 KM, na ime kupoprodajne cijene suvlasničkog dijela stana u Travniku u ulici Aleja Konzula b.b., po ugovoru o kupoprodaji stana sa prodavcem Eskimo S2, sačinjenim kod notara Halid Goran broj: OPU-IP 1464/18 od 26.12.2018.godine. Tužiteljica u tužbi ističe da je sa tuženim suvlasnica stana u Travniku , da je isti upisan u zemljišnoknjižni izvadak, broj 9784 k.o. …. Nadalje ističe da je ukupna cijena stana sa priključcima iznosila 81.125,00 KM.
U tužbi također ističe da je u cijelosti isplatila cijenu stana u navedenom iznosu, te da tuženi iako uknjižen kao suvlasnik stana sa dijelom ½ nikada nije platio svoj suvlasnički dio cijene stana, već je to u cijelosti učinila tužiteljica. Nadalje, tužiteljica zahtijeva da tuženi isplati polovinu iznosa cijene stana, a koji iznos je cijena suvlasničkog dijela stana tuženog.
U odgovoru na tužbu tuženi putem svog punomoćnika osporava navode iz tužbe te ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan i predlaže da se isti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka, te navodi da je priložen kupoprodajni ugovor kojim je izvršena kupovina predmetne nekretnine u suvlasništvo na ime tužiteljice i tuženog u idealnom dijelu ½. Nadalje, ističe da iz navedenog materijalnog dokaza nije vidljiva obaveza tuženog da izvrši isplatu iznosa pola kupoprodajne cijene, i da je s tim u vezi tužbeni zahtjev neosnovan.
Nadalje, u tužbi ističe da je saglasan da se suvlasnički dio od ½ koji je na predmetnom stanu uknjižen na njegovo ime prenese na tužiteljicu koja bi bila vlasnik sa dijelom 1/1, s tim da se prethodno regulišu međusobni odnosi u pogledu ulaganja u nekretninu. Također, predlaže da se zakaže ročište na kojem će stranke pokušati spor riješiti mirnim putem.
Na pripremnom ročištu održanom dana 26.10.2021.godine, punomoćnik tužiteljice je izjavio da u cijelosti ostaje kod podnesene tužbe, tužbenih navoda i tužbenog zahtjeva.Tužiteljica predlaže da se na glavnoj raspravi provedu sljedeći dokazi i to uvidom i čitanjem: ZK izvadak broj 9784 k.o. …, Ugovor o kupoprodaji broj OPU-IP-1464/2018 od 26.12.2018. godine, Predugovor o kupoprodaji stana od 24.12.2018. godine, Potvrda i izvršenom plaćanju Uni Credit banka d.d. od 30.01.2019. godine, Potvrda o plaćanju priključka struje i vode od 23.03.202.godine.Što se tiče odgovora na tužbu smatra da je isti neosnovan.
Punomoćnik tuženog na održanom ročištu je izjavio da u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, s tim što na današnjem ročištu podnosi protiv tužbu a kako je to sve navedeno u pisanom podnesku. Protiv tužba se odnosi na zahtjev za isplatu izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu, a koja je tuženi uložio neposredno nakon zaključivanja kupoprodajnog ugovora sve preciznije navedeno u podnesku.
Protu tužbeni zahtjev glasi:
„Obavezuje se tužiteljica – protivtužena S.K. iz T. da tuženom – protiv tužitelju A.G. iz T. isplati:
Obavezuje se tužiteljica – protiv tužena S.K. iz T. da tuženom – protiv tužitelju A.G. iz T. nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 30 dana od dana prijema presude.
Tuženi predlaže da se na glavnoj raspravi provedu sljedeći dokazi i to uvidom i čitanjem: Fiskalni račun „Gradiz“ d.o.o. Sarajevo od 10.3.2019. godine na iznos 149,90 KM ;Fiskalni račun „Fis“ d.o.o. Vitez od 24.2.2019. godine na iznose 89,95KM i 29,95 KM, Fiskalni račun „Fis“ d.o.o. Vitez od 4.2.2019. godine na iznos 892,05KM uz garantni list, Fiskalni račun „M-Tifa“ d.o.o. Vitez od 23.2.2019. godine na iznos od 1.268,89 KM uz paragon blok i dva garancijska lista, Fiskalni račun „M-Tifa“ d.o.o. Vitez od 27.2.2019. godine na iznos od 1.403,33 KM uz paragon blok i tri garancijska lista, Predračun broj SZE-90/19 od 23.2.2019. godine na iznos od 729,00KM uz potvrdu o plaćanju, Fiskalni račun „Eglo rasvjeta BH“ d.o.o. Gradačac na iznos od 83,10KM od 4.3.2019. godine i fiskalni račun na iznos od 405,60 KM od 2.3.2019. godine, Potvrda o plaćanju „Compass“ d.o.o. Vitez na iznos od 37,80KM od 4.3.2019. godine, Faktura „CasaMobil“ d.o.o. Vitez, broj 000224 na iznos od 234,00KM od 4.3.2019.godine, Račun „Kalea“ d.o.o. Ilijaš, broj 19-316-000137 na iznos od 2.529,80KM od 8.3.2019. godine, Račun „Kalea“ d.o.o. Ilijaš, broj 19-316-000141 na iznos od 199,00KM od 9.3.2019. godine, Fiskalni račun „Omega“ d.o.o. Živinice na iznos od 135,85KM od 14.5.2019. godine uz garancijski list, Ugovor o robnom kreditu broj 960/6869/P.J. 3 od 31.12.2019. godine, Izvod o transakcijama sa računa Sberbank d.d. Sarajevo na iznos od 3.621,28KM, svi materijalni dokazi na okolnosti ulaganja tuženog – protiv tužitelja u predmetnu nekretninu kao i okolnosti visine izvršenih ulaganja, saslušanje u svojstvu svjedoka M.K. iz N.T. na okolnosti radova i dopremanja koje je svjedok izvodio na nekretnini u suvlasništvu parničnih stranaka, po čijem nalogu je obavljao radove te okolnosti cijene i plaćanja istih, Uviđaj na licu mjesta uz prisustvo vještaka građevinske struke sa zadatkom da vještak na osnovu dokumentacije u spisu, kao i druge relevantne dokumentacije utvrdi ulaganja i iznos ulaganja koja je tuženi – protiv tužitelj izvršio na predmetnoj nekretnini iz protiv tužbenog zahtjeva, vještačenje po vještaku finansijske struke sa zadatkom da vještak uvidom u transakcije sa računa tuženog – protiv tužitelja utvrdi za iznos kojeg je tuženi – protiv tužitelj platio za tužiteljicu – protiv tuženu, osnov i svrhu izvršenih uplata kao i njihovu visinu, saslušanje parničnih stranaka.
Dana 29.10.2021.godine punomoćnik tužitelja je dostavio pismeni odgovor na protivtužbu protivtužitelja u kojem ističe da je protiv tužba neosnovana.
Navodi da iz dokaza dostavljenih u protivtužbi evidentno da se radi o dokazima koji se ne odnose na ulaganje u nekretninu, nego se radi o kupovini namještaja i drugih pokretnih stvari. Također, da kupovina stvari ne predstavlja ulaganje u nekretninu. Nadalje, navodi da s obzirom da se u tužbi tužiteljica opredijelila za isplatu polovine kupoprodajne cijene stana, a koji predstavlja suvlasništvo tužiteljice i tuženog, postavljeni tužbeni zahtjev se ne odnosi na stan kao nekretninu niti ulaganja u isti kao nekretninu. Ističe da je stan novogradnja, nikakvih ulaganja nije bilo, a eventualna kupovina pokretnih stvari se ne može smatrati kao ulaganje u stan. Također navodi da protivtužitelj ukoliko smatra da protivtužena ima dug prema njemu u vidu pokretnih stvari, može ustati posebnom tužbom,a ne protivtužbom u ovom parničnom postupku.Također ističe da protivtužba ne sadrži sve elemente propisane članom 53. Zakona o parničnom postupku F BiH, odnosno ne sadrži naznaku vrijednosti spora, činjenice na kojima protivtužitelj zasniva svoj protivtužbeni zahtjev niti druge podatke u skladu sa članom 334. Zakona o parničnom postupku F BiH, a koje mora imati svaki podnesak pa predlaže ovom sudu da odbaci protivtužbu kao nedozvoljenu.
Dana 10.11.2021. godine punomoćnik tuženog je dostavio podnesak sudu u kojem osporava odgovor tužiteljice na protivtužbu sa konstatacijom da navedeno dopremanje stana povećava vrijednost istog. Također ističe da tužiteljica – protivtužena neprekidno koristi cjelokupnu predmetnu nekretninu bez zakonskog osnova, da pri tome ne isplaćuje bilo kakvu naknadu tuženom pa je na konkretnu situaciju primjenjiv institut sticanja bez osnova propisano oderedbama člana 210. ZOO. Također, punomoćnik ovim podneskom vrši preinaku tužbe, tako da pored već opredijeljenog tužbenog zahtjeva traži i isplatu novčane naknade na ime korištenja suvlasničkog dijela ½ u visini ½ cijene zakupnine od 200,00 KM mjesečno za period od 01.05.2020. godine do 01.11.2021. godine.
Nadalje, predlaže da se provede vještačenje po vještaku finansijske struke, sa zadatkom da vještak utvrdi iznos mjesečne naknade za korištenje predmetne nekretnine.
Na nastavku pripremnog ročišta održanog dana 29.11.2021. godine punomoćnik tužiteljice izjavi da ostaje u cijelosti kod podnesene tužbe, tužbenih navoda i predloženih dokaza. Ističe da je iz materijalnih dokaza vidljivo da je tužiteljica izvršila uplate tačno onako kako je navedeno u tužbi, pa s obzirom da tuženi iako nije učestvovao u plaćanju u obavezi da tužiteljici isplati ½ kupoprodajne cijene stana i pripadajućih priključaka.Punomoćnik tuženog ističe da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu, navoda iz podneska od 25.10.2021. godine I podneska od 10.11.2021. godine sa svim dokaznim prijedlozima.
Na glavnoj raspravi održanoj dana 07.03.2021.godine punomoćnik tužitelja je izjavio da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te navoda sa pripremnog ročišta.Punomoćnik tuženog izjavi da u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i protivtužbenog zahtjeva.
U toku glavne rasprave saslušana kao parnična stranka tužiteljica je u svom iskazu navela da je stan kupila u januaru 2019. godine a uselila se kad je covid počeo godinu dana poslije u martu 2020. godine, kad je bila u izolaciji.
Tuženi se nije s njom uselio ,tad nije bio sa njom u vezi u vezi, već su bili prekinuli, nije htio. Protivio se tome što je ona a u stanu, nudila mu je da on uđe, nije htio, ona je bila primorana da uđe jer se odselila od roditelja zbog situacije sa covidom, nije ni ona htjela živjeti u stanu jer nije bilo riješeno pitanje.Tuženi i dan danas ima ključ od stana i od ulaza i sandučića. Nikada mu nije osporavala da uđe u stan a ulazio je u stan i pravio je probleme a kad me je nema da uzme neke stvari.
U odgovoru na pitanja punomoćnika tuženog ,tužiteljica je navela da nakon što ste ona uselila tuženi nije živio u tom stanu jer nije htio jer je cijelo to vrijeme govorio da njega stan ne zanima, tim riječima. Nije htio boravit tu, jer je od početka pa i sve ovo vrijeme tvrdio da ga stan ne zanima. Ulazio je zato što se protivio što je ona tu, protivio se raskidu veze, pa je onda dolazio da pravi neki vid zastrašivanja, čupajući kablove, zastrašivanjem nje lično, ulazio je u svrhu maltretiranja.
Saslušan kao svjedok M.K. u svom iskazu je naveo da se bavi se izradom namještaja po mjeri, kuhinja, plakara i da poznaje tuženog A.G., školski su drugovi. Radio je nekada za njega namještaj. Ne sjeća se tačno kad je bilo možda prije dvije godine, radio sam kuhinju i plakar, kao i montažu koja je bila u novoj zgradi kod Binga. Izrada i montaža je koštala oko 3.000-3.600.00 KM, a cjeli iznos je platio tuženi A.G..
U odgovoru na pitanja punomoćnika tužiteljice je naveo da ima registrovani obrt ali da nije rad izdao račun, sada ima registrovano, ali tada u to vrijeme nije imao.
Saslušan kao svjedok A.A. u svom iskazu je naveo poznaje S.K. iz viđenja, A.G. malo bolje jer rade u istoj firmi. Iz viđenja poznaje S.K. jer se sretnu u haustoru pošto su u istoj zgradi, žive u istoj zgradi. Poznato mu je da S.K. živi na petom spratu jer sam bio predstavnik zgrade jedno vrijeme pa je kod sebe imao spisak stanara, pa po tome zna. Uselio kad je bila korona a misli da se tada uselila i tužiteljica ,A.G. je viđao na početku ali u zadnje vrijeme nije.
U nastavku glavne rasprave održane dana 22.03.2022. godine saslušana je stalni sudski vještak Biljana Kukić, vještak građevinske struke iz Travnika koja je izjavila da ostaje kod svog pismenog nalaza i mišljenja
U svom iskazu je a u odgovoru na pitanja punomoćnika tuženog navela je da sama riječ nekretnina znači da nešto što se ne može premještati, nešto što je čvrsto vezano sa tlom, znači nekretnine su građevine koje su čvrsto vezane za tlo. S obzirom da se stan nalazi u sklopu neke zgrade i on je neodvojivo vezan za zemljište ispod te zgrade i samim tim definicija stana kao nekretnine. Navode se ulaganja koja je tuženi imao prema priloženim računima koje je i navela, kao i činjenicu da je navela da sve ove stvari odnosno ulaganja pripadaju pokretnim stvarima, to su namještaj, električni uređaji, dijelovi opreme stana i sl. S obzirom da je njen zadatak bio da navede tj. da utvrdi ulaganja i iznos ulaganja koje je tuženi - protu tužitelj izvršio na predmetnoj nekretnini stanu, zaključak je bio da ove stvari odnosno ulaganja na ove stvari ne mogu biti i nisu ulaganja u stan kao nekretninu.Radi transparentnosti i nakon uvida u spis predmeta , pobrojala je koje su to stvari za koje je tuženi-protu tužitelj izvršio na opremanje stana, a ne u stan kao nekretninu. Ove stvari koriste se kao pokretna oprema u stanu. Stan se može prodavati nenamješten i namješten, češće se prodaje nenamješten. U slučaju da se prodaje namješten prodavac navede kolika je vrijednost stana kao nekretnine, a kolika je vrijednost namještaja. Volja je kupca da li će kupiti prazan ili namješten stan.To su njena iskustvena znanja kao dugogodišnjeg vještaka u procjeni nekretnina. Prodaja namještenog stana ne povećava se vrijednost stana kao nekretnine, ali ako se dogovore kupac i prodavac može se prodavati i namještaj u stanu, ali to nije u cijeni stana kao nekretnine.
U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom i čitanjem u: zk. izvadak broj 9784 k.o. …, Ugovor o kupoprodaji broj OPU-IP-1464/2018 od 26.12.2018. godine, Predugovor o kupoprodaji stana od 24.12.2018. godine, Potvrda i izvršenom plaćanju Uni Credit banka d.d. od 30.01.2019. godine, Potvrda o plaćanju priključka struje i vode od 23.03.2021. godine.,Fiskalni račun „Gradiz“ d.o.o. Sarajevo od 10.3.2019. godine na iznos 149,90KM, Fiskalni račun „Fis“ d.o.o. Vitez od 24.2.2019. godine na iznose 89,95KM i 29,95KM, Fiskalni račun „Fis“ d.o.o. Vitez od 4.2.2019. godine na iznos 892,05KM uz garantni list, Fiskalni račun „M-Tifa“ d.o.o. Vitez od 23.2.2019. godine na iznos od 1.268,89KM uz paragon blok i dva garancijska lista, Fiskalni račun „M-Tifa“ d.o.o. Vitez od 27.2.2019. godine na iznos od 1.403,33KM uz paragon blok i tri garancijska lista, Predračun broj SZE-90/19 od 23.2.2019. godine na iznos od 729,00KM uz potvrdu o plaćanju, Fiskalni račun „Eglo rasvjeta BH“ d.o.o. Gradačac na iznos od 83,10KM od 4.3.2019. godine i fiskalni račun na iznos od 405,60 KM od 2.3.2019. godine, Potvrda o plaćanju „Compass“ d.o.o. Vitez na iznos od 37,80 KM od 4.3.2019. godine, Faktura „CasaMobil“ d.o.o. Vitez, broj 000224 na iznos od 234,00 KM od 4.3.2019. godine, Račun „Kalea“ d.o.o. Ilijaš, broj 19-316-000137 na iznos od 2.529,80 KM od 8.3.2019. godine, Račun „Kalea“ d.o.o. Ilijaš, broj 19-316-000141 na iznos od 199,00 KM od 9.3.2019. godine, Fiskalni račun „Omega“ d.o.o. Živinice na iznos od 135,85 KM od 14.5.2019.godine uz garancijski list, Ugovor o robnom kreditu broj 960/6869/P.J. 3 od 31.12.2019. godine, Izvod o transakcijama sa računa Sberbank d.d. Sarajevo na iznos od 3.621,28KM, svi materijalni dokazi na okolnosti ulaganja tuženog – protivtužitelja u predmetnu nekretninu kao i okolnosti visine izvršenih ulaganja, Nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Biljane Kukić od 19.01.2022. godine, Nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Ćamila Ganibegović od 02.02.2022. godine.
Punomoćnik tužiteljice u završnom izlaganju je izjavio da smatra da je u cijelosti dokazao visinu tužbenog zahtjeva kao i pravni osnov dokazao materijalnim dokazima koji su provedeni na glavnoj raspravi iz kojih je vidljivo da su tužiteljica i tuženi suvlasnici stana s dijelom ½ te da je tužiteljica isplatila na ime kupoprodaje stana i priključka struje i vode za stan iznos do 81.125,00 KM pa s toga od tuženog potražuje polovicu tog iznosa imajući u vidu da je isti suvlasnik sa dijelom ½.Što se tiče protu tužbenog zahtjev tuženog protu tužitelja smatra sljedeće: U prvoj stavci potraživanje protu tužitelja za izvršena ulaganja za opremanje stana u iznos 5.977,00 KM su apsolutno neosnovana kao i ne dokazana. Protu tužitelj nije ulagao u stan kako to tvrdi u protutužbi, niti je povećao vrijednost nekretnine obzirom da pokretne stvari ne predstavljaju ulaganje u nekretninu niti to mogu predstavljati. Protu tužitelj je mogao pokrenuti i vanparnični postupak diobe stvari u suvlasništvu, a evidentno to nije učinio te ova vrsta potraživanja ne predstavlja ulaganje u nekretninu.Pored pravnog osnova sporna je i visina protu tužbenog zahtjeva od 5.977,00 KM iz razloga što je evidentno da su pokretne stvari kupljene tokom 2019. godine i nisu bile predmet vještačenja imajući u vidu amortizaciju takvih stvari, a niti je vještakinja Biljana Kukić uradila procjenu vrijednosti stvari na dan vještačenja.To znači da je za ovaj dio protu tužbenog zahtjev apsolutno sporan i osnov i visina.Posebno ističe da je svjedok protu tužitelja M.K. izjavio pred sudom da nije izdao račun za napravljenu kuhinju, a posebno se nije sjećao koliko je to koštalo precizno, što ide u prilog tvrdnji da visina protu tužbenog zahtjeva u tom dijelu apsolutno nedokazana, obzirom da je protu tužitelj tvrdio da je platio iznos od 3.500,00 KM za navedenu kuhinju.Što se tiče dijela protu tužbenog zahtjeva postavljenog na iznos 3.621,28 KM koji dio je protu tužitelj uplatio protu tuženoj na račun, isti dio nije sporan za nas.Treći dio protu tužbenog zahtjeva je apsolutno neosnovan i nedokazan.Tužiteljica je suvlasnik stana sa dijelom ½ te ista koristi svoj suvlasnički dio onako kako to zakon nalaže. Na ročištu za glavnu raspravu tužiteljica je jasno izjavila da tuženi i dan danas ima ključ od stana i da ga je pozivala da useli u stan, kojom prilikom bi ona čak i izašla iz stana, što je dovoljan dokaz da tuženom- protu tužitelju nije onemogućeno da koristi svoj idealni dio stana. Period na koji je protu tužbeni zahtjev u ovom dijelu postavljen od 01.05.2020-01.11.2021. jer apsolutno nedokazan, obzirom da protu tužitelj nije došao na glavnu raspravu, niti je dao svoj iskaz tako da nije dokazano da se stan koristio od 01.05.2020. godine.I protu tužitelj i protu tužena su idealni korisnici stana i imaju pravo koristiti stan u nekom idealnom dijelu od po ½ tako da nema osnova da se ova stavka protu tužbe i opće dosudi protu tužitelju.
S toga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka.
Punomoćnik tuženog u završnom izlaganju je izjavio da smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan u cijelosti. Nesporno je da zaključen Ugovor o kupoprodaji stana ali kako je ZPP-om regulirano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima zahtjeva svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, to je tužiteljica bila u obavezi da dokaže dužnost tuženog da joj izmiri pola kupoprodajne cijene.U ovom parničnom postupku nije proveden niti jedan dokaz iz kojeg bi se vidjelo da je tuženi u obavezi da izmiri potraživanja tužiteljice, niti dokaz da je takav dogovor postojao što se ne navodi niti u samom Ugovoru o kupoprodaji.
Priložen je materijalni dokaz Potvrda o izvršenom plaćanju kupoprodajne cijene od 77.025,00 KM na ime tužiteljice, ali se ne vidi iz činjeničnog supstrata da se radilo isključivo o sredstvima tužiteljice, jer je bilo koji od suvlasnika mogao da izvrši uplatu kupoprodajne cijene a za njih je to mogao svakako učiniti i neko treći.
Tužiteljica također nije dokazala niti da je u tom periodu postojao neki osnov za ovakvo zaključenje ugovora koji je kasnije otpao, pa samo zbog činjenice da potvrda o izvršenom plaćanju za kupoprodaju stana glasi na njeno ime nije dovoljna da ovaj iznos potražuje od tuženog.
Kada je u pitanju protu tužbeni zahtjev smatramo da je isti u cijelosti osnovan, jer se radilo o situaciji da je i sama tužiteljica koristila pogodnosti činjenice da je tuženi opremio stan, te ulagao sredstva u tom smislu i to bez osnova.
Napominje da je tuženi ulagao u opremanju cjelokupnog stana što je vidljivo iz provedenih dokaza pa tužbeni zahtjev nije opredjeljen u stvarno pravnom smislu, već se radi o obligacionom zahtjevu za vraćanje nečega što je stečeno bez osnova.
Iz iskaza tužiteljice je neosporno da tužiteljica sama koristi čitav stan i to od marta mjeseca 2020. godine pa kako sama koristi čitav stan, tako koristi i sve one stvari koje čine opremanje stana a zašto je ulaganja izvršio tuženi.
S tim u vezi obzirom da se radi o sticanju bez osnova ovakav tužbeni zahtjev tuženog je osnovan pogotovo iz razloga što se potražuje samo pola do izvršenih ulaganja u opremanje.Imajući u vidu nespornu činjenicu da tužiteljica sama koristi čitav stan osnovan je i dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu naknade za korištenje njegovog suvlasničkog dijela ½ , a shodno stajalištima sudske prakse koja smo obrazložili u podnesku od 10.11.2021. godine. Kako je tuženi dokazao i osnove i visine svojih potraživanja tako se u slučaju ulaganja u nekretninu i to bilo kakvih ulaganja u skladu sa stajalištima teorije i stajalištima sudske prakse mogu potraživati iznos po dva osnova i to sa osnova stvarnog prava i obligacionog prava, te kako je tuženi jasno opredijelio svoj protu tužbeni zahtjev to predlažemo da sud isti u cijelosti usvoji.Na kraju napominje da je očigledno u pitanju spor oko korištenja nekretnine, pa smatramo da je tužiteljica u skladu sa odredbama Zakona o stvarnim pravima prije podnošenja ove tužbe morala tražiti da sud odredi način korištenja nekretnine ili d a se izvrši dioba nekretnine, pa cijeneći sve navedeno predlažemo da se njen tužbeni zahtjev odbije, a protu tužbeni zahtjev tuženog usvoji uz naknadu troškova postupka.
Punomoćnik tužiteljice je u osvrtu na izlaganje punomoćnika tuženog naveo da nisu tačni navodi punomoćnika tuženog da tuženi nije imao obavezu isplate kupoprodajne cijene stana obzirom da je u čl. 3 Ugovora o kupoprodaji stana OPU-IP 1464/2018 navedeno da kupci plaćaju cijenu stana a ne samo jedan kupac.Nadalje ovo nije spor o korištenju stana nego spor o isplati kupoprodajne cijene za već isplaćeni stan, tako da nema spora o korištenju stana, niti pitanja oko toga.
Nakon ocjene svih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi, sud je primjenom odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku F BIH odlučio kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:
Članom 454. Zakona o obligacionim odnosima je propisano da prodavac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo svojine a kupac se obavezuje platiti cijenu.
Članom 516. Zakona o obligacionim odnosima je propisano da je kupac dužan platiti cijenu u vrijeme u na mjestu određenom u ugovoru.
Među parničnim strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženi kao kupci sa Eskimo S2 Travnik kao prodavcem , zaključili Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine dana 26.12.2018.godine, broj OPU – IP: 1464/18 pred notarom Goran Halidom u Travniku.
Uvidom u Predugovor o kupoprodaji stana zaključen dana 24.12.2018.godine sud je utvrdio da je tužiteljica na ime kupovine stana kupcu Eskimo S2 Travnik isplatila avans/kaparu u iznosu od 2.500,00 KM.Navedenim predugovorom se definišu prava i obaveze između tužitelja kao kupca i prodavca sa svrhom zaključenja Kupoprodajnog ugovora između istih.
Uvidom u Kupoprodajni ugovor broj OPU – IP: 1464/18 od 26.12.2018. u članu 2. navedenog ugovora, tužitelj i tuženi kupuju stan u Travniku koji se nalazi u ulici Aleja Konzla bb u suvlasništvo i suposjed ½ dijela ukupne površine 51,35 m2, a članom 3. istog Ugovora se definiše obaveza da kao suvlasnici isplate sredstvima kredita koji kupcima odobri Banka za kupovinu predmetne nekretnine, tako što će sredstvima kredita kupci isplatiti naznačeni iznos kupoprodajne cijene. Iz navedenog dokaza proizilazi obaveza tuženog kao suvlasnika predmetne nekretnine da isplati jednu polovinu vrijednosti sporne nekretnine.
Uvidom u Potvrda o izvršenom plaćanju, izdata od Uni Credit Bank d.d od 30.01.2019.godine jasno prozilazi da je cjelokupnu obavezu plaćanja cijene ispunila tužiteljica kao suvlasnica ½ predmetne nekretnine u iznosu od 77.025,00 KM dana 30.01.2019. godine u korist prodavca Eskimo S2 d.o.o. kao ugovorne strane.
Uvidom u potvrdu od 23.03.2021.godine izdatu od strane prodavca Eskimo S2 d.o.o.
nesporno prozilazi da je tužiteljica ispunila obavezu plaćanja priključka struje i vode za kupljeni stan u iznosu od 1.060,00 KM.
Iz iskaza saslušane tužiteljice kao parnične stranke proizlazi da tužiteljica nije osporavala pravo tuženom da uđe u stan ,te da ima ključ od stana i danas.
Ove navode tužiteljice, tuženi nije osporio niti je dao svoj iskaz kojim bi eventualno iznio drugačije tvrdnje. Tuženi je kao kupac zajedno sa tužiteljicom bio dužan da ispuni obavezu uplate kupoprodajne cijene ali to nije učinio.
Po ocjeni suda , neosnovani sud navodi tuženi da tuženi nije imao obavezu isplate kupoprodajne cijene stana obzirom da je u čl. 3 Ugovora o kupoprodaji stana OPU-IP 1464/2018 je ugovoreno da su ugovorne strane izjavile,što potvdrđuju svojim potpisima na ugovoru da je među njima ugovorena kupoprodajna cijena za stan iz člana 1 ovog udgoovra u iznosu od 77.025,00 KM po izjavi stranka koju cijenu odobri banka za kupovinu stana najkasnije u roku od 60 dana od dana zaključenja ovog ugovora, tako što će sredstvima kredita kupci isplatiti naznačeni iznos kupoprodajne cijene na račun koji prodavac ima kod Addiko bank d.d. broj …,za što se prodavac obavezuje po pozivu kupca potpisati ugovor kao založni dužnik sa bankom koja odori kredit za kupovinu stana, pod uslovom da sredstva banka uplati kako je naprijed navedeno, te nakon isplate cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene prodavac se obavezuje izdati tabularnu izjavu sa potvrdom o prijemu kupoprodajne cijene kupcima svojoj saglasnosti da se stan na osnovu ovog ugovora i tabularne izjave uknjiži kao suvlasništvo kupaca stana sa po ½ dijela na zahtjev i o trošku kupca.
Dakle iz navedenog ugovora jasno proizilazi obaveza tuženog na plaćanje suvlasničkog dijela cijene.
Iz svih provedenih dokaza tužiteljice proizlazi da je tužbeni zahtjevu cijelosti osnovan,zbog čega je sud donio odluku da isti usvoji.
Prilikom odlučivanja o protivtužbenom zahtjevu tuženog protivtužitelja ovaj sud je cijeni da je protiv tuženi zahtjev neosnovan kao i nedokazan osim u dijelu na iznosa duga od 3.621,28 KM.
Naime iz iskaza saslušanog vještaka građevinske struke Biljane Kukić,kao dugogodišnjeg sudskog vještaka i procjenitelja a čiji nalaz i mišljenje sud prihvata kao stručno i objektivno , jasno prozilazi da ulaganja pripadaju pokretnim stvarima, to su namještaj, električni uređaji, dijelovi opreme stana i sl. te da je zaključak da ove stvari odnosno ulaganja na ove stvari ne mogu biti i nisu ulaganja u stan kao nekretninu.
Dakle iz iskaza vještaka koje je dala na glavnoj raspravi i detaljno pojasnila šta znači ulaganje u nekretninu jasno se može zaključiti da ulaganja tuženog nisu vršena u stan u smislu uvećanja vrijednosti stana kao nekretnine već da je tuženi kupio pokrente stvari koje je da je želio mogao i da uzme jer mu to tužiteljica nikad nije ni sporila.
Pored toga vještakinja u svom nalazu i mišljenju nije uradila procjenu stvari i koji su kupljene u 2019.godini odnosno nije utvdrila njihovu amortizaciju ,zbog čega se može zaključiti da je navedni dio protiv tuženog zahtjeva u iznosu od 5.977,00 KM apsolutno neosnovan i nedokazan.
Saslušan kao svjedok M.K. u svom iskazu je naveo da nije izdao račun za napravljenu kuhinju,a posebno se nije sjećao koliko je to koštalo čime je potvrdio da visina protivtužbenog zahtjeva od 3.500,00 KM u tom dijelu nedokazana.
Odlučujuči o protiv tužbenom zahtjevu tuženog a koja se odnosi na ime naknade za korištenje suvlasničkog dijela tuženog-protu tužitelja od ½ na nekretnini – stanu upisanom ZK Uložak broj 9784 K.O… oznaka nekretnine k.č. br. 1863/6EZ1U1J71 površine 51,35 m2 za period od 01.05.2020.godine do 01.11.2021. godine iznos od 2.250,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.11.2021. godine pa do konačne isplate sud je donio odluku kao u izreci ove presude iz razloga što tuženi nije dokazao da mu je onemogućen pristup predmetnoj nekretnini.
Naime, tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da tuženi još uvijek ima ključ od stana i da ga je pozivala da useli u stan, kojom prilikom bi ona čak i izašla iz stana, što je dovoljan dokaz da tuženom- protu tužitelju nije onemogućeno da koristi svoj idealni dio stana.
Dakle iz iskaza tužiteljice se jasno može zaključiti da nikada nije spriječavala tuženog da stan koristi a tuženi nije izveo niti jedan dokaz kojim bi osporio navode tužiteljice u ovom pravcu.
Tužiteljica i tuženi su idealni korisnici stana od po ½ , i nikada nije proveden postupak diobe stvari u suvlasništvu koji bi kao pravni osnov potvrdio navode tuženog niti je tuženi u ovom postupku dokazao da se radi o obilgacionom zahtjevu za vraćanje nečega što je stečeno bez osnova.
Osim toga tuženi nije ni dao svoj iskaz u kome bi potvrdio navode da je stan koristio od 01.05.2020.godine ,tako da ovi navodi tuženog su ostali nedokazani u postupku.
U pogledu dijela protu tužbenog zahtjeva postavljenog na iznos 3.621,28 KM koji dio je protu tužitelj uplatio protu tuženoj na račun, sud je isti usvojio obzirom da ovaj iznos nije sporan za tužiteljicu.
Uzimajući u obzir dokaze od strane punomoćnika tužitelja, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj vezi, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan u dijelu zahtjeva koji se odnosi na isplatu 1/2 kupoprodajne cijene predmetne nekretnine te je isti sud udovoljio, jer su provedni dokazi sasvim dovoljni za dokazivanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.
Članom 210.Zakona o obligacionim odnosima je propisano:
1. Kad je neki dio imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema svoj osnov u njenom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, a kad to nije moguće – da naknadi vrijednost postignutih koristi.
2.Obaveza vraćanja odnosno naknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao.
Imajući u naprijed navedeno može se zaključiti da u ovoj pravnoj stvari tuženi izvedenim dokazima nije dokazao ni pravni osnov niti visinu postavljenog protiv tuženog zahtjeva osim u dijelu isplate iznosa od 3.621,28 KM koji nije sporan ni za tužiteljicu, zbog čega je sud i donio odluku kao u izreci.
Primjenjujući opća pravila o teretu dokazivanja u toku postupka, a u skladu sa članom 123. stav 1. ZPP-a koji je propisao da je svaka stranka dužna dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, sud je odlučio kao u izreci uz detaljna pojašnjenja i kroz dokaze koje su mu stranke ponudile tokom postupka.
Naime, član 2. st. 1. ZPP-a, propisao je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je član 4. istog Zakona propisao da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave.
Član 7. stav 1. ZPP-a, propisao je da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 123. ZPP-a propisao je da je svaka stranka dužna dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, a sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku, kako je i učinio.
Član 126. ZPP-a propisao je da ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
U parničnom postupku tužitelj je obavezan (aktivna uloga stranaka), da iznese činjenice i predloži dokaze za utvrđivanje tih činjenica. Ako je stranka iznijela neku činjenicu, a nije je dokazala, sud će smatrati tu činjenicu ne dokazanom.
Imajući u vidu naprijed navedeno sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
Odluku o troškovima postupka sud je donio na osnovu člana 386. ZPP F BIH kojim je predviđeno da je stranka koja izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka. Isti se odnose na troškove zastupanja tužitlejice po punomoćniku advokatu i to na ime sastava tužbe iznos od 940,00 KM sa troškovima PDV 17% u iznosu od 159,80 KM ,ukupno 1099,80 KM ; sastav odgovora na protivtužbu u iznosu od 940,00 KM sa troškovima PDV 17% u iznosu od 159,80 KM, ukupno 1099,80 KM; na ime pristupa na pripremno ročište 26.10.2021. iznos od 940,00 KM sa troškovima PDV 17% u iznosu od 159,80 KM ,ukupno 1099,80 KM ; na ime pristupa na nastavak pripremnog ročišta 29.11.2021. iznos od 470,00 KM, sa troškovima PDV 17% u iznos od 79,90 KM ukupno 549,90 KM, pristup na glavnu raspravi dana 07.03.2022. iznos od 1.000,00 KM sa troškovima PDV 17% u iznosu od 170,00 KM , ukupno 1.170,00 KM ; na ime pristupa na nastavak ročišta za glavnu raspravu 22.03.2022.godine iznos od 500,00 KM, sa troškovima PDV 17% u iznosu od 85,00 KM,ukupno 585,00 KM tako da troškovi zastupanja po punomoćniku – advokatu ukupno iznose 5.604,30 KM, sudska taksa na tužbu u iznosu od 300,00 KM i taksa na presudu u iznosu od 300,00 KM,tako da troškovi parničnog postupka ukupno iznose 6.204,30 KM koje je sud dosudio tužiteljici shodno uspjehu u parnici.
Sudija
Samira Semiz
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu u Novom Travniku u roku od 30 dana od dana njenog donošenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i protivnu stranku.