BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

       VRHOVNI SUD         

FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Broj: 51 0 P 188912 23 Rev

      Sarajevo, 26.03.2024. godine

      Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu u vijeću sastavljenom od sudija: Marijane Omerčaušević, kao predsjednice vijeća, Slavice Čindrak i Fatime Mrdović, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S.K., ulica ..., T., zastupana po punomoćniku advokatu Ribić Adisu iz Travnika, protiv tuženog A.G., ulica ..., T., koga zastupa punomoćnik Harun Lozo, advokat iz Travnika, radi isplate kupoprodajne cijene, vrijednost spora 40.562,50 KM i po protivtužbi tuženog radi isplate, vrijednost spora 11.848,28 KM, odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj: 51 0 P 188912 22 Gž od 14.12.2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26.03.2024. godine, donio je slijedeću:

P R E S U D U

      Revizija se djelimično usvaja u odnosu na dio isplate obaveze tuženog kao sudužnika po kupoprodajnom ugovoru u visini od 38.512,50 KM i naknade troškova parničnog postupka, pa se u tom dijelu drugostepena presuda ukida i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

      Revizija se odbija u odnosu na obavezu nadoknade akontacije za kupovinu stana i plaćanja priključka za struju i vodu od ukupno 2.050,00 KM.

      Revizija se odbacuje u odnosu na pobijanu odluku o protivtužbenom zahtjevu.

O b r a z l o ž e n j e

      Prvostepenom presudom Općinskog suda u Travniku broj: 51 0 P 188912 21 P od 20.05.2022. godine usvojen je u cjelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i tuženi obavezan da tužiteljici na ime kupoprodajne cijene suvlasničkog dijela stana u Travniku ,ulica Aleja Konzula b.b., po ugovoru o kupoprodaji stana sa prodavcem “Eskimo S2,” sačinjenim po notaru Halidu Goran broj: OPU-IP 1464/18 od 26.12.2018.godine isplati iznos od 40.562,50 KM, uvećan za iznos zakonske zatezne kamate počev od dana 26.12.2018.godine pa do izmirenja, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

      Djelimično je usvojen protivtužbeni zahtjev tuženog i tužiteljica obavezana tuženom isplatiti na ime duga iznos od 3.621,28 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.01.2020. godine pa do konačne isplate, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na ime izvršenih ulaganja u opremanje stana tužiteljica tuženom isplati iznos od 5.977,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2019. godine pa do konačne isplate i na ime naknade za korištenje suvlasničkog dijela tuženog-protu tužitelja od ½ na nekretnini – stanu za period od 01.05.2020. godine do 01.11.2021. godine tužiteljica tuženom isplati iznos od 2.250,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.11.2021. godine pa do konačne isplate i da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka, protivtužbeni zahtjev odbijen.

Istom presudom tuženi je obavezan da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.204,30 KM u roku od 30 dana od dana prijema presude pod prijetnjom izvršenja.

      Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj: 51 0 P 188912 22 Gž od 14.12.2022. godine žalba tuženog je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Travniku, broj 51 0 P 188912 21 P od 20.05.2022. godine.

      Blagovremeno izjavljenom revizijom tuženi pobija drugostepenu presudu iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava i povreda parničnog postupka iz člana 209. učinjene pred drugim sudom, sa prijedlogom da se revizija usvoji, pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka uključujući i troškove sastava revizije od 1.755,00 KM ili da se ista ukine i predmet vrati nižestepenom sudu na ponovni postupak.

      Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju sa prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana u odnosu na tužbeni zahtjev, a odbaci kao nedopuštena u odnosu na protivtužbeni zahtjev.

      Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iz revizije i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku¹ (u daljem tekstu ZPP) revizijski sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

 Revizija je djelimično osnovana u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu.

      Prigovor revizije povrede parničnog postupka iz člana 209. ZPP-a koja je učinjena pred drugostepenim sudom u odnosu na povredu čl. 8. ZPP-a, jer sud nije savjesno i brižljivo cijenio svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno. Ovi prigovori nisu osnovani budući da drugostepeni sud, na čiju presudu se izjavljuje revizija, nije vršio novu ocjenu već izvedenih dokaza, niti je izvodio nove dokaze, pa ti prigovori u odnosu na pobijanu presudu nisu osnovani.

      Cijeneći prigovore pogrešne primjene materijalnog prava, revizijski sud je imao sljedeće činjenice utvrđene u postupku:

• 24.12.2018. g tužiteljica je kao kupac sa „Eskimo S2 Travnik“ d.o.o. Mehurić, zaključila predugovor o kupoprodaji stana koji je u zgradi u izgradnji u ul. Aleja Konzula bb i tom prilikom uplatila avans u iznosu od 2.500,00 KM.
• Dana 26.12.2918 godine u notarskom uredu notara Gorana Halida iz Travnika tužiteljica i tuženi kao kupci su zaključili sa prodavcem „Eskimo S2 Travnik“ sa sjedištem u Mehuriću, ugovor o kupoprodaji stana u Travniku koji se nalazi u ul Aleja Konzula bb ukupne površine 51,35 m2 po cijeni od 77.025,00 KM, koja će, po izjavi stranaka, kupci isplatiti sredstvima kredita koji odobri banka za kupovinu stana najkasnije u roku od 60 dana od zaključenja tog ugovora, tako što će sredstvima kredita isplatiti naznačenu kupoprodajnu cijenu na račun prodavca, a prodavac se obavezao po pozivu kupaca potpisati ugovor kao založni dužnik sa bankom koja odobri kredit za kupovinu stana, pod uslovom da sredstva banka uplati kako je navedeno, te nakon isplate cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene, prodavac se obavezuje izdati tabelarnu izjavu sa potvrdom o prijemu kupoprodajne cijene kupcima o svojoj saglasnosti da se stan na osnovu tog ugovora iz tabelarne izjave uknjiži kao suvlasništvo kupaca sa po ½ dijela;
• u zk izvatku br 9784 KO ..., na kč 1863/6 EZ1 U1J 71, u A listu je upisan suvlasnički dio od 51/4731 povezano sa vlasništvom na posebnom dijelu zgrade_V. Sprat stambena jedinica st-32, Travnika, ul, Aleja Konzula bb, površina 51,35 m2, a u B vlasničkom listu upisana kao suvlasništvo tužiteljice i tuženog sa po ½ dijela. na osnovu ugovora o kupoprodaji stana od 26.12.2018. godine;
• prema potvrdi o izvršenom plaćanju od 30.1.2019 godine S.K. je preko „Unicredit bank“ d.d. na račun primatelja „Eskimo S 2“ uplatila 77.025,00 KM;
• prema potvrdi „Eskimo S 2“ od 23.3.2021 godine S.K.je platila za stan u ul. Aleja Konzula priključak za struju u iznosu od 1.060,00 KM i za vodu od 540,00 KM ( ukupno 1.600,00 KM);

         Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se tuženi obaveže isplatiti joj polovinu kupoprodajne cijene stana uključujući i troškove plaćanja priključaka struje i vode od 1.600,00 KM i avansa od 2.500,00 KM, tj. ukupno polovinu od 81.125,00 KM, a to je iznos od 40.562,50 KM uvećan za zakonske zatezne kamate počev od 26.12.2018. pa do isplate te nadoknaditi troškove parničnog postupka.

         Tuženi je u odgovoru na tužbu bio saglasan da se suvlasnički dio od ½ prenese na tužiteljicu, ali je u toku postupka istakao protivtužbeni zahtjev kojeg je uredio konačno na obavezu tužiteljice da tuženog isplati iznos od 5.977,00 KM na ime ulaganja u opremanje stana, 3.621,28 KM na ime duga i 2.250,00 KM na ime naknade za korištenje suvlasničkog dijela stana od strane tužiteljice protivtuženi za period od 01.05.2020. godine do 01.11.2021. godine.

         Prvostepeni sud udovoljava tužbenom zahtjevu tužiteljice nalazeći da je tužiteljica izvršila isplatu kupoprodajne cijene stana, te plaćanje avansa i troškova priključka struje i vode za stan, pa nalazi da je osnovan njen zahtjev na isplatu polovine tog ulaganja od strane tuženog koji je upisan kao suvlasnik nekretnine sa ½, jer je po ugovoru o kupoprodaji stana tuženi preuzeo obavezu isplate cijene stana za suvlasnički dio. Protivtužbeni zahtjev je usvojen za obavezu tužiteljice da tuženom isplati iznos od 3.621,00 KM, jer tužiteljica nije sporila da je taj iznos primila od tuženog, a ostali dio protivtužbenog zahtjeva je odbijen jer tuženi nije dokazao da je ulagao u stan kao povećanje vrijednosti stana budući da kupovina pokretnih stvari ne predstavljaju ulaganja u nekretninu, te da tuženom nije bilo onemogućeno korištenje suvlasničkog dijela stana, zbog čega nema osnova za obavezivanje tužiteljice na plaćanje naknade za korištenje njegovog dijela suvlasništva na stanu.

         Drugostepeni sud prihvata stav prvostepenog suda nalazeći da je tuženi kao kupac po kupoprodajnom ugovoru također imao obavezu prema prodavcu solidarno sa tužiteljicom u odnosu na isplatu kupoprodajne cijene, pa sud nalazi da je položaj tuženog sa tužiteljicom bio položaj sadužnika, zbog čega je ispunjenjem u cjelosti isplate kupoprodajne cijene od strane samo tužiteljice, ista stekla pravo zahtjevati od tuženog kao drugog sudužnika naknadu dijela obaveze koja je na njega pala, pa kako tuženi ni ne spori da nije isplatio većinu kupoprodajne cijene nalazi da žalbeni prigovori tuženog nisu osnovani.

         Revident u svojoj reviziji osporava ovakav stav drugostepenog suda u vezi primjene materijalnog prava jer nije ugovorena solidarna obaveza plaćanja kuporodajne cijene, već je ispunjenje obaveze plaćanja kupoprodajne cijene ugovoreno za oba kupca pod uslovom zaključivanja ugovora o kreditu iz kojeg će se isplatiti kupoprodajna cijena. To znaci da je kredit prvo trebao biti odobren kupcima, što znači i tužiteljici i tuženom da bi se stvorila obaveza pod tim ugovorima i za tuženog.

      Članom 99 Zakona o obligacionim odnosima² ( dalje ZOO) propisan je način primjene i tumačenja spornih odredbi ugovora na slijedeći način:

„1. Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase.

 2.Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrebljenih izraza, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovarača i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obligacionog prava utvrđenim ovim zakonom.“

Članom 423 ZOO je propisano:

„ „1. Dužnik koji je ispunio obavezu ima pravo zahtjevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega.“

Prema čl. 424. st. 1. ZOO

“1.Ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa učesnika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio.”

Čl. 394 ZOO:

„ Kada obaveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kada zakon određuje što drugo.“.

      U konkretnom slučaju čl. 3 ugovora o kupoprodaji je odredio „cijenu kupci se obavezuju isplatiti sredstvima kredita koji kupcima odobri banka za kupovinu stana...“.

      U odnosu na primjenu čl. 423 ZOO revizijom tuženog se ukazuje da nije utvrđena činjenica koja je to obaveza tuženog bila po ugovoru o kupoprodaji. Naime, nižestepeni sudovi prihvataju stav da je tuženi potpisivanjem ugovora o kupoprodaji kao drugi kupac preuzeo obavezu plaćanja polovine kupoprodajne cijene, zbog čega je tužiteljici, koja je platila cijeli iznos kupoprodajne cijene pripada pravo da od tuženog potražuje ½ dijela sa kojim dijelom suvlasništva je upisan u zemljišnoj knjizi. Međutim, bez obzira da li je zajednička namjera stranaka, kada su pristali da budu sudužnici po kupoprodajnom ugovoru pod odložnim uslovom bila zaključivanje ugovora o kreditu jednog od kupaca, a da drugi bude sudužnik kredita, ili da svako od njih zaključi posebne ugovore, ili je zajednička namjera bila da se tuženi upiše kao suvlasnik stana po osnovu buduće bračne ili vanbračne stečevine a da tužiteljica preuzme plaćanje kupoprodajne cijene, njihov položaj jeste da su kupci a time i sudužnici za isplatu kupoprodajne cijene, pa ovi revizijski navodi nisu osnovani.

Kako je tužiteljica sama zaključila ugovor o krediti, na osnovu kojeg je stvorila mogućnost isplate prodavcu cjelokupnog iznosa od 77.025,00 KM, a time kao jedan od dva solidarna dužnika u smislu čl. 414 st.1. ZOO a u vezi sa čl. 516 st.1 ZOO ispunila obavezu po kupoprodajnom ugovoru prema prodavcu, čime je stekla i pravo zahtjevati od tuženog kao sudužnika da joj nadoknadi-regresira ½ dijela obaveze koji je padao na njega.

      Međutim, po čl. 1065 ZOO je propisano:

„Ugovorom o kreditu banka se obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik kredita se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.“

      Budući da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica zaključila ugovor o kreditu za namjenu kupovine predmetnog stana, da je banka isplatila cjelokupni iznos kupoprodajne cijene na račun prodavca u ime tužiteljice, proizilazi da nisu utvrđene činjenice koje se odnose na ispunjenje njene obaveze prema banci, jer je samo u dijelu koji je tužiteljica ispunila obavezu plaćanja rata kredita prema banci, naknada za dio solidarne obaveze tuženog, kao sudužnika dospjela, sve u vezi sa čl. 423 ZOO. Drugačijim pristupom tužiteljica bi se neosnovano obogatila, jer dok god ne isplati cijeli iznos kredita koji je dat za kupovinu stana, ne može se pozivati na ispunjenje cjelokupne obaveze za tuženog u njegovom dijelu solidarne dužničke obaveze.

      Činjenice o tome kada je i pod kojim uslovima tužiteljica zaključila ugovor o kreditu, te koliko je rata isplatila do zaključenja glavne rasprave, kakav je dogovor bio među strankama o načinu plaćanja kredita, nisu utvrđene, a relevantne su za pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je stoga revizijski sud ocjenio osnovanim dio revizije koji se odnosi na odluku o tužbenom zahtjevu za isplatu iznos od 38.512,25 KM, koliko tužiteljica traži na ime ½ isplaćene cijene za stan na kojem je tuženi upisan kao suvlasnik, zbog čega je primjenom čl. 250 st.(2) ZPP ukinuo drugostepenu presudu u tom dijelu i predmet vratio na ponovno suđenje.

      Revizija nije osnovana u preostalom dijelu odluke o tužbenom zahtjevu.

      U odnosu na zahtjev tužbe za plaćanje polovine isplaćene naknadu za akontaciju kupoprodajne cijene po predugovor od 2.500,00 i plaćanja priključka za struju i vodu od ukupno 1.600,00, revizija nije osnovana.

      Iako nižestepeni sudovi ovaj zahtjev tužbe temelje (ne dajući posebno obrazloženje) na ispunjenju obaveze tužiteljice za tuženog kao sudužnika sve po osnovu kupoprodajnog ugovora, a u ugovoru o kupoprodaji stana nije uopće uređene ova obavezu plaćanja i tih obaveza, o ovom dijelu zahtjeva je trebalo primijeniti odredbe čl. 29 st.1. Zakona o stvarnim pravima³ kojom je propisano da se troškovi i tereti dijele među suvlasnicima srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima. Konkretno tuženi je suvlasnik na spornom stanu sa ½ dijela, pa je zahtjev tužiteljice za isplatu tog dijela ovih potraživanja kao troškova cijele stvari osnovan. Stoga revizija tuženog u ovom dijelu nije osnovana, pa je revizijski sud primjenom čl. 248 ZPP u ovom dijelu reviziju tuženog odbio.

      Revizija nije dozvoljena u odnosu na protivtužbeni zahtjev.

      Pobijanom odlukom drugostepenog suda pravosnažno je odbijen dio protivtužbenog zahtjeva koji se odnosi na ulaganje u stan u visini od 5.977,00 KM i naknade za korištenje stana u iznosu od 2.250,00 KM, sa sporednim potraživanjeima, iz čega proizilazi da je ukupno tuženi odbijen sa protivtužbenim zahtjevom čija vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi ukupno 8.227,00 KM.

      Prema članu 237. st. (2) ZPP-a revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM..., iz čega proizilazi da revizija u odnosu na protivtužbeni zahtjev po zakonu nije dozvoljena, pa je u ovom dijelu primjenom člana 247. st. 2. ZPP-a, revizija tuženog odbačena.

      Kako je drugostepena presuda ukinuta, primjenom čl. 397 st.(3) ZPP o troškovima povodom revizije sud će odlučiti u konačnoj odluci.

                                                 Predsjednik vijeća

                                                 Marijana Omerčaušević, s.r. 

¹ Službene novine FBiH, 53/03, 73/05 i 19/06

² Službeni list RBiH br. 2/92, 13/93 i 13/94, te Sl. novine FBiH br. 29/03 i 42/11;

³ Sl.nov. FBiH br. 66/13 i 100/13;