Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
TUZLANSKI KANTON
KANTONALNI SUD U TUZLI
Broj: 32 0 P 323604 20 Gž
Tuzla, 17.03.2023. godine
Kantonalni sud u Tuzli, u vijeću sastavljenom od sudija Tenzile Begović, kao predsjednika vijeća, Amele Delić i Fahire Alić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb.1, sina D., koga zastupa zakonski zastupnik majka D.H. iz …., Općina G. i punomoćnik Sana Softić, advokat iz Sarajeva, Marka Marulića broj: 13, Sarajevo, protiv tuženog „ADRIATIC“ osiguranje d.d. Sarajevo, Trg međunarodnog prijateljstva 20, koga zastupa punomoćnik Maja Havel, advokat iz Advokatskog društva „Milas, Martinović & Partneri“ d.o.o. Ljubuški, Zrinski i Frankopana 36., radi naknade štete, v.sp. 44.000,00 KM, odlučujući o žalbama mldb. tužitelja i tuženog izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 323604 17 P od 31.12.2019. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17.03.2023. godine, donio je sljedeću
P R E S U D U
Žalba mldb. tužitelja se odbija, a žalba tuženog djelimično uvažava i prvostepena presuda preinačava u dosuđujućem dijelu stava prvog izreke, tako da se dosuđeni iznos od 26.280,48 KM snižava na iznos od 13.932,48 KM, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, tako da se određuje da svaka stranka podmiruje svoje troškove, dok se u preostalom pobijanom dijelu prvostepena presuda potvrđuje.
Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
O b r a z l o ž e n j e
Stavom prvim izreke prvostepene presude, obavezan je tuženi da mldb. tužitelju na ime naknade štete za tuđu njegu i pomoć, zbog trajnog umanjenja životne aktivnosti od 95% i potpune nepokretnosti tužitelja, za period od 04.11.2014. do 09.08.2019. godine, isplati ukupno iznos od 26.280,48 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 31.12.2019. godine, kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, u roku od 30 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa ove presude.
Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužitelju za ubuduće počev od dana 31.12.2019. godine, kao dana donošenja ove presude, plaća mjesečne iznose od po 550,00 KM na ime rente za tuđu njegu i pomoć, zbog trajne invalidnosti tužitelja i to najkasnije do petog u mjesecu za prethodni mjesec pa do konačne isplate, sve dok za to budu postojali zakonski razlozi.
Stavom trećim izreke, sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog do potraživanog, mldb. tužitelj je odbijen.
Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da mldb. tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 595,12 KM, u roku od 30 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude.
Protiv navedene presude žale se mldb. tužitelj i tuženi.
Mldb. tužitelj prvostepenu presudu pobija u odbijajućem dijelu sadržanom u stavu trećem izreke, kao i u stavu četvrtom izreke koji sadrži odluku o troškovima postupka zbog svih razloga propisanih članom 208. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 - u daljem tekstu: ZPP). sa prijedlogom da se žalba uvaži, prvostepena presuda preinači u skladu sa navodima žalbe ili da se ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje uz zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 720,00 KM.
Tuženi prvostepenu presudu pobija u dosuđujućem dijelu sadržanom u stavu prvom, drugom izreke, kao i u odluci o troškovima postupka zbog povrede odredaba ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se žalba uvaži, prvostepena presuda preinači u skladu sa navodima žalbe ili da se ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje uz zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 1.053,00 KM i takse na žalbu po odluci suda.
U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženi je predložio da se žalba odbije kao neosnovana, uz zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.053,00 KM.
Žalba mldb. tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženog djelimično osnovana.
U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude prvostepeni sud je ocjenom izvedenih dokaza u relevantnom utvrdio:
- da je mldb. tužitelj kao putnik u vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženog povrijeđen u saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila dana 04.11.2014. godine, oko 09,15 sati, na regionalnom putnom pravcu Gradačac – Ormanica (R-462), u naseljenom mjestu Lukavac Donji, Općina Gradačac,
- da je mldb. tužitelj uslijed nezgode zadobio teške tjelesne povrede u vidu nagnječenja glave i vrata, nagnječenja kičmene moždine u vratnom dijelu, prijeloma poprečnih nastavaka II vratnog kralješka i prvog grudnog kralješka te nagnječenje grudnog koša sa prodorom zraka u lijevo prsište, koje povrede su za posljedicu kod tužitelja dovele do nastanka trajnog umanjenja životne aktivnosti od 95 %, zbog ozljeda vratnog dijela kičme sa trajnim potpunim oštećenjem kičmene moždine i nastanka oduzetosti sva četiri ekstremiteta i potpune nepokretnosti, odnosno invalidnosti i trajne vezanosti za invalidska kolica,
- da je prema nalazu vještaka saobraćajne struke Džafić Ešefa, kao i vještaka medicinske struke dr. Murisa Tanovića, slijedi da prema povredama koje je tužitelj zadobio kritičnog događaja kao i posljedicama povređivanja, mldb. tužitelj u vrijeme kritičnog imao sigurnosni pojas, te s tog osnova, ali sagledavajući i druge okolnosti štetnog događaja, mldb. tužitelj bilo koji način nije doprinio šteti,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Murisa Tanovića, slijedi da su posljedice ozljeđivanja kod mldb. tužitelja takve prirode da su dovele do nastanka potpune ovisnosti o pomoći druge osobe u svakodnevnom životu i nemogućnosti potpunog udovoljavanja osnovnim životnim potrebama, a preostala funkcionalna sposobnost je smanjena do te mjere da nije dovoljna za obavljanje bilo kakvih aktivnosti u životu, pa postoji potreba svakodnevne tuđe pomoći i njege najmanje u periodu od 8 sati dnevno koja bi se ogledala u pomoći pri obavljanju svakodnevne lične higijene, svlačenja, oblačenja, pomoći ishrane, pri promjenama položaja tijela u postelji, pomoći pri transferu u invalidska kolica i izlaska iz istih, svakodnevnog kateteriziranja po 3 puta dnevno za što je majka obučena, pomoć pri psihosocijalnoj rehabilitaciji, odvođenja u školu u pratnji majke i potrebe njenog prisustva uz tužitelja tokom boravka od 2 sata u školi, te pomoć pri zadovoljenju i drugih svakodnevnih potreba; da tužitelju nije potrebna stručna medicinska pomoć u vidu zdravstvenog radnika, te je prilikom usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja na ročištu za glavnu raspravu, vještak naveo da obzirom na trajne posljedice koje mldb. tužitelj ima i obim pomoći koji mu se trenutno pruža, osoba koja pruža tuđu njegu i pomoć mora biti educirana za neke radnje kao na primjer, kateterizacija mokraće i za rad sa djetetom u smislu vježbi, te da tužitelju nije potrebna stalna stručna medicinska pomoć i prisutnost medicinske sestre ili fizijatra, a da su roditelji obično ta lica koja se obučavaju za određene radnje koje spadaju u domen radnji koje obavlja edukovana osoba (konkretno majka tužitelja prilikom ležanja tužitelja u bolnici je bila educirana od strane medicinskog osoblja u smislu svakodnevne njege i potreba djeteta, koju edukaciju majka tužitelja nije morala plaćati niti je bila na specijalnoj edukaciji); da mldb. tužitelju nije potreba stalna 24 – satna tuđa njega i pomoć, jer tužitelj ima normalan san kada spava, iskazuje potrebu kada je žedan, gladan, ali da u ovim godinama, bez obzira na posljedice, nikada ne može ostati sam u kući,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke Aide Jusufović, proizlazi da naknada za nestručnu tuđu njegu i pomoć u periodu 04.11.2014. godine do 09.08.2019. godine, obračunata u visini najniže satnice rada propisane Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BIH (najniža satnica 2,05 KM do 23.06.2016. godine i 2,31 KM od 23.06.2016. godine), za navedeni period iznosi ukupno 26.280,48 KM, a da naknada za stručnu njegu i pomoć, obračunata u visini prosječne plaće medicinske sestre na području Tuzlanskog kantona u istom periodu ukupno iznosi 40.137,20 KM, s tim da je vještak pojasnio da su u obje varijante obračuna (nestručne i stručne) njege i pomoći isključeni periodi u kojima je mldb. tužitelj bio hospitaliziran,
- da mldb. tužitelju u zadovoljavanju naprijed navedenih životnih potreba nije nužno potrebna stručna medicinska pomoć u vidu zdravstvenog radnika, ali da osoba koja pruža tuđu njegu i pomoć, u konkretnom slučaju majka mora biti educirana za neke radnje (kateterizacija mokraće, rad sa djetetom u smislu izvođenja vježbi, za što je majka tužitelja edukovana), odnosno da tužitelju nije potrebna stalna stručna medicinska pomoć i prisutnost medicinske sestre ili fizijatra ili drugog medicinskog radnika,
- da prema aktu Javne ustanove Centar za socijalni rad Gradačac broj: 01/8-35-14-921/17 od 05.09.2017. godine slijedi da je mldb. tužitelju rješenjem Centra za socijalni rad Gradačac broj: 01/8-35-3-68/15 od 21.07.2015. godine, kao licu sa invaliditetom I grupe sa 100 % oštećenja organizma, priznato pravo na dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica I grupa u mjesečnom novčanom iznosu od 274,40 KM, koje pravo tužitelj koristi od 01.08.2015. godine.
Slijedom navedenog činjeničnog utvrđenja, prvostepeni sud je djelimično usvojio tužbeni zahtjev mldb. tužitelja i obavezao tuženog da tužitelju isplati naknadu štete na ime tuđe njege i pomoći za period od 04.11.2014. godine do 09.08.2019. godine u ukupnom iznosu od 26.280,48 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2019. godine, kao danom donošenja prvostepene presude kao i da mu ubuduće, počev od 31.12.2019. godine plaća mjesečne iznose od po 550,00 KM na ime rente za tuđu njegu i pomoć, nalazeći da je tužitelj dokazao da mu je neophodna tuđa njega i pomoć, da se radi o nestručnoj tuđoj njezi i pomoći, pozivajući se na odredbe člana 185., 188. i 190 i 195., te člana 277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO), a pri tome nalazeći da okolnost da je tužitelju priznato pravo na tuđu njegu i pomoć od strane Centra za socijalni rad Gradačac nije od ututicaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.
Ne stoje žalbeni navodi mldb. tužitelja da je pogrešna odluka prvostepenog suda kojom je istom dosuđena naknada štete na ime tuđe njege i pomoći po osnovu kriterija o iznosu te naknade, prema utvrđenju da mu nije potrebna stručna tuđa njega i pomoć. Tačno je da se vještak medicinske struke izjasnio i da se potreba za tuđu njegu i pomoć između ostalog ogleda i u poslovima stručnog medicinskog osoblja. Međutim, žalba zanemaruje da je vještak medicinske struke pojasnio o kojim poslovima se radi, da je u konkretnom slučaju majka mald. tužitelja dovoljno obučena da pruži svu neophodnu njegu i pomoć, pa i pomoć koja spada u poslove stručnog medicinskog osoblja (što se žalbom ne spori), pa u okolnostima konkretnog slučaja kada nije neophodno da njegu i pomoć mldb. tužitelju pruža stručno medicinsko osoblje, to su neprihvatljivi navodi žalbe da je tužitelju tuđu njegu i pomoć trebala biti dosuđena u skladu sa nalazom vještaka u varijanti nalaza u kojoj je vještak prikazao troškove tuđe njege i pomoći u situaciji da istu pružaju zdravstveni radnici. Tačno je i da se vještak medicinske struke izjasnio da je mldb. tužitelju potrebna svakodnevna pomoć najmanje u periodu od osam sati, ali se pravilnost pobijane presude ne može dovesti u pitanje da se ne radi o pomoći koja je neophodna u kontinuitetu od osam sati, kao što su na drugačiju odluku suda bez uticaja navodi žalbe da se ne može znati koliko će majka mldb. tužitelja moći pružati njegu i pomoć istom i kada će morati angažovati treće lice, budući da se radi o okolnostima koje mogu biti od relevantnog značaja samo u situaciji eventualnog zahtjeva za izmjenu dosuđene rente, a ne i u predmetnom sporu.
Osim toga, prema podacima spisa slijedi da je od strane mldb. tužitelja konačno opredijeljen tužbeni zahtjev na način da na ime naknade štete potražuje ukupan novčani iznos od 43.200,00 KM, koji se iznos odnosi na dosuđeni period od 04.11.2014.-09.08.2019. godine, pa u situaciji kada je propušteno da se odrede i mjesečni iznosi koji se potražuju, to je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je mldb. tužitelju na ime dosuđenog iznosa naknade štete dosudio zakonsku zateznu kamatu počev od 31.12.2019. godine, kada su dospjeli na naplatu svi mjesečni iznosi koji su obuhvaćeni tužbenim zahtjevom.
Ne stoje navodi žalbe tuženog da je prvostepena presuda zasnovana na povredama odredaba ZPP, a koji se u suštini svode na tvrdnje da je punomoćnik tužitelja propustio da na glavnoj raspravi odredi zadatak vještaku ekonomske struke u pogledu perioda u kojem je vještak trebao utvrditi visinu naknade štete, pa da naknadno određivanje zadatka, koje je izvršeno u fazi glavne rasprave, nezakonito pa da takav propust ne može ići u korist tužiteljske strane.
Naime, u situaciji kada je tužitelj već u tužbi potraživao dospjele obroke rente počev od 04.11.2014. godine, te buduću rentu kod kojeg zahtjeva je ostao i na pripremnom ročištu, opredjeljujući naknadu štete za tuđu njegu i pomoć za period od 04.11.2014. godine, do dana donošenja presude, te istovremeno i plaćanje buduće rente, to u okolnostima kada zadatak vještaku ekonomske struke nije sadržavao i period za koji se ima obračunati naknada štete po osnovu tuđe njege i pomoći, slijedom čega je vještak zatražio dodatna pojašnjenja od strane suda, a nakon čega je punomoćnik tužitelja opredijelio period u skladu sa tužbenim zahtjevom, to se ne može prihvatiti da je počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz člana 150. stav 3. ZPP, koja je bi bila od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
Pravilnost pobijane presude ne može se dovesti u pitanje ni žalbenim navodima tuženog da tokom postupka nije dokazano da je mldb. tužitelj snosio trošak na ime dosuđenog iznosa tuđe njege i pomoći ili da je njemu neko blisko lice snosilo navedeni gubitak. Naime, u situaciji kada je malodobnom tužitelju neophodna tuđa njega i pomoć, imajući u vidu i uzrast malodobnog djeteta, to je pravilan zaključak da mu pripada pravo na naknadu tuđe njege i pomoći i u situaciji kada mu tu njegu i pomoć pruža majka, tim prije što tužitelj nije dokazao da je tu njegu i pomoć tužitelju pružala treća osoba i da je toj osobi plaćen manji iznos od iznosa koji je utvrđen vještačenjem po vještaku ekonomske struke i koji je dosuđen tužitelju. Ovo tim prije iz razloga što je za dosuđenje naknade po ovom osnovu dovoljno utvrđenje o neophodnosti tuđe njege i pomoći, pri čemu oštećeni ima pravo na ove troškove bez obzira da li mu pomoć pružaju članovi porodice ili treća lica, kako je to sve pravilno cijenio i prvostepeni sud, te na strani 7. pasus zadnji i strani 8. dao potpune i pravilne razloge, koje u cijelosti prihvata i ovaj sud.
Osim toga, u okolnostima konkretnog slučaja ne stoje navodi žalbe tuženog da tužitelju ne pripada pravo na naknadu buduće rente, jer da na okolnost visinu buduće rente nije proveo dokaz, obzirom da vještaku nije bio zadatak da utvrdi visinu buduće rente. Međutim, nasuprot navodima žalbe ne radi se o utvrđenju za koje je potrebno stručno znanje, budući da je prvostepeni sud upravo na osnovu nalaza vještaka prostom matematičkom operacijom obračunao visinu buduće rente, kako je to navedeno na stani 11, pasusu drugi, pa ne stoje navodi žalbe da je utvrđenje prvostepenog suda u pogledu visine buduće rente paušalno.
Međutim, s pravom žalba tuženog ukazuje da je prvostepeni sud prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari trebao relevantan značaj dati i činjenici da je tuženi dokazao da je tužitelju priznato pravo na isplatu iznosa od 274,40 KM na ime tuđe njege i pomoći.
Naime, članom 7. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom („Sl. novine F BiH“ broj: 36/99), propisano je da pravo utvrđeno tim Zakonom ne može ostvariti osoba koja takvo pravo koristi po drugim propisima. Slijedom toga, i prvostepeni sud je, prilikom određivanja visine mjesečne rente imao umanjiti pripadajući iznos mjesečne naknade za visinu mjesečne naknade za tuđu njegu i pomoć koju je malodobni tužitelj ostvario od Centra za socijalni rad počev od 14.08.2015. godine (uz kontrolni pregled u maju 2019. godine).
Stoga se ne mogu prihvatiti pravilnim razlozi prvostepenog suda da naknada za tuđu njegu i pomoć koja je tužitelju priznata od Centra za socijalni rad Gradačac, predstavlja naknadu ostvarenu prema pravilima upravnog postupka, dakle naknadu štete po drugom osnovu u odnosu na dosuđenu naknadu na ime tuđe njege i pomoći u skladu sa odredbama ZOO. Naime, u situaciji kada je mldb. tužitelj već ostvario naknadu za tuđu njegu i pomoć, to proizlazi da nije moguće ostvariti pravo na dvostruki iznos te naknade, budući da naknada štete u vidu rente podrazumijeva nadoknađivanje povećanih potreba u vidu tuđe njege i pomoći, a što je isti osnov, stoga i visina novčane rente čini razliku između naknade mjesečne rente koju je tuženi kao osiguravajuće društvo dužno isplatiti tužitelju po osnovu štetnog događaja i naknade za tuđu njegu i pomoć koju je mldb. tužitelj ostvario od organa vlasti koji imaju za cilj socijalnu zaštitu.
Međutim, neprihvatljivi su navodi žalbe tuženog da je navedeni iznos dovoljan za tuđu njegu i pomoć koja je mldb. tužitelju potrebna, budući da suprotno proizilazi iz rezultata dokaznog postupka, nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke u pogledu toga u čemu se sastoji potreba za tuđom njegom i pomoći, kao i nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke o visini tuđe njege i pomoći i prema najnižim parametrima kada mu tu pomoć pruža lice koje nije medicinske struke, a koja je za cijeli utuženi period veća od iznosa od 274,40 KM koliko tužitelj ostvaruje pravo na tuđu njegu i pomoć.
Slijedom iznesenog, a cijeneći nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke u pogledu mjesečne naknade za tuđu njegu i pomoć koja je za period od 04.11.2014. godine do 09.08.2019. godine iznosila 26.280,48 KM, a u vezi sa podacima iz Centra za socijalni rad Gradačac da tužitelj koristi pravo na tuđu njegu i pomoć, počev od 014.08.2015. godine u iznosu od 274,40 KM, da je kontrolni pregled potrebno obaviti u mjesecu maju 2019. godine, to slijedi da je tužitelj dokazao da je tuženi u navedenom periodu (do kontrolnog pregleda) po osnovu naknade za tuđu njegu i pomoć, ostvario pravo na ukupan iznos od 12.348,00 KM (45 mjeseci x 274,40 KM), to tužitelju pripada pravo na razliku naknade štete na ime tuđe njege i pomoći između dosuđenog iznosa od 26.280,48 KM i navedenog iznosa, a što čini ukupan iznos od 13.932,48.
Slijedom iznesenog odlučeno je da se žaba mldb. tužitelja odbije, a da se primjenom člana 229. stav 4. ZPP, žalba tuženog djelimično uvaži i prvostepena presuda preinači u dosuđujućem dijelu stava prvog izreke, tako da se dosuđeni iznos od 26.280,48 KM snizi na iznos od 13.932,48 KM, a da se primjenom člana 226. ZPP, u preostalom pobijanom dijelu prvostepena presuda potvrdi.
Osim toga, zbog djelimičnog uvažavanja žalbe tužnog, valjalo je primjenom člana 235. tačka 2. u vezi sa članom 397. stav 2. i članom 386. stav 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka. Pri tome imajući u vidu uspjeh mldb. tužitelja sa zahtjevom za isplatu štete u odnosu potraživani iznos od 43.200,00 KM, te dosuđeni iznos od 13.932,48 KM, može iskazati omjeru od 32,25%, a u odnosu na potraživani iznos buduće rente od 900,00 KM, te dosuđeni iznos od 550,00 KM, u omjeru od 61,11 % što čini ukupan uspjeh mldb. tužitelja u sporu od 46,6 %, p a kako se radi o približno jednakom uspjehu stranaka u sporu u kvantitativnom i kvalitativnom smislu, to je određeno da svaka stranka podmiruje svoje troškove, a slijedom čega je odluka o troškovima postupka preinačena u skladu sa odredbom člana 235. tačka 3. ZPP
Kako mldb. tužitelj nije uspio sa izjavljenom žalbom, to je ovaj sud je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe, primjenom odredbe člana 397. stav 1., u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP, dok je zahtjev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka koji se takođe odnose na sastav žalbe, odbijen primjenom člana 397. stav 2. ZPP, budući da je tuženi uspio sa žalbom kvantitativno i kvalitativno u razmjerno neznatnom dijelu, te je tuženi odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka koji se odnose na sastava odgovora na žalbu, cijeneći da ti troškovi nisu doprinijeli donošenju konačne odluke u ovom sporu, pa da stoga nisu ni bili potrebni za vođenje parnice.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Tenzila Begović,s.r.