Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
TUZLANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U TUZLI
BROJ: 32 0 Ps 349215 18 Ps
Tuzla, 30.10.2019. godine
Općinski sud u Tuzli, sudija Biljana Novak, u pravnoj stvari tužioca GRAD GRADAČAC zastupan po zastupniku po zakonu Binamiru Subašiću zamjeniku Općinskog pravobranioca, protiv tužene Javna ustanova Osnovna škola „Ivan Goran Kovačić“ Gradačac, ulica Husein kapetana Gradaščevića b.b., zastupane po punomoćniku Edinu Mukanović, advokatu iz Tuzle, radi ispravke neispravnog zemljišno-knjižnog upisa i utvrđivanja prava vlasništva, v.sp. 50.001,00 KM, dana 30.09.2019.godine u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka zaključio je ročište za glavnu raspravu, a dana 30.10.2019.godine donio je slijedeću
P R E S U D U
I
ODBIJA SE tužbeni zahtjev tužioca koji glasi:
UTVRĐUJE SE da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena u korist tužene na parceli označenoj kao k.č. broj 1199, zvana OŠ Veljko Vlahović, u naravi dvorište površine 3381 m2 i škola površine 835 m2 , ukupne površine 4216 m2 , upisana u z.k. ul. broj 365 K.O. …, kao vlasništvo D.S. OOUR Osnovna škola „Ivan Goran Kovačić“ Ledenice Donje – Gradačac sa 1/1, po osnovu rješenja Općinskog suda u Gradačcu broj 028-0-Dn-10-004167 od 17.04.2014. godine.
Tužena JU OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Gradačac ulica Husein kapetana Gradaščevića b.b., dužna je priznati i trpiti brisanje zemljišno-knjižnog upisa nastalog na osnovu rješenja Općinskog suda u Gradačcu broj 028-0-Dn-10-004167 od 17.04.2014. godine uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist tužioca a Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Gradačacu nalaže se birisanje prava vlasništva upisanog u korist tužene D.S. OOUR Osnovna škola „Ivan Goran Kovačić“ Ledenice Donje – Gradačac na parceli označenoj kao k.č. broj 1199 i istovremeni upis prava vlasništva u korist tužioca Općine Gradačac, koja je pravo vlasništva stekla na osnovu zakona, kao i brisanje zabilježbe protiv tačnosti upisa upisane temeljem rješenja broj 028-0-Dn-10-004167 od 06.11.2018. godine.
II
ODBIJA SE eventualni tužbeni zahtjev tužioca koji glasi:
„UTVRĐUJE SE da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena u korist tužene na parceli označenoj kao k.č. broj 1199, zvana OŠ Veljko Vlahović, u naravi dvorište površine 3381 m2 i škola površine 835 m2 , ukupne površine 4216 m2 , upisana u z.k. ul. broj 365, K.O. …, kao vlasništvo D.S. OOUR Osnovna škola „Ivan Goran Kovačić“ Ledenice Donje – Gradačac sa 1/1, po osnovu rješenja Općinskog suda u Gradačcu broj Dn 028-0-Dn-10-004167 od 17.04.2014. godine.
Tužena JU OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Gradačac ulica Husein kapetana Gradaščevića b.b., dužna je priznati i trpjeti brisanje zemljišno-knjižnog upisa nastalog na osnovu rješenja Općinskog suda u Gradačcu broj 028-0-Dn-10-004167 od 17.04.2014. godine i uspostavu pređašnjeg stanja, odnosno istovremenu uknjižbu državnog vlasništva a Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Gradačcu nalaže se brisanje prava vlasništva upisanog u korist tužene D.S. OOUR Osnovna škola „Ivan Goran Kovačić“ Ledenice Donje – Gradačac na parceli označenoj kao k.č. broj 1199 i istovremeni upis državnog vlasništva, odnosno uspostavu pređašnjeg stanja kako je bilo upisano u „B“ vlasničkom listu z.k. ul. broj 1856 S.P. Gradačac, kao i brisanje zabilježbe protiv tačnosti upisa upisane temeljem rješenja broj 028-0-Dn-10-004167 od 06.11.2018. godine“.
III
Obavezuje se tužilac da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 4.040,01 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude.
Preko dosuđenog iznosa troškova parničnog postupka tužena se ODBIJA.
O b r a z l o ž e nj e
Dana 14.12.2018. godine, tužilac je ovom sudu podnio tužbu protiv tužene radi ispravke neispravnog zemljišnoknjižnog upisa i utvrđivanja prava vlasništva. U tužbi tužilac navodi da je u postupku harmonizacije, odnosno postupku usaglašavanja katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka parcela označena kao k.č. broj 1199, zvana OŠ Veljko Vlahović, u naravi dvorište površine 3381 m2 i škola površine 835 m2 , ukupne površine 4216 m2 , upisuje se u novi z.k. ul. broj 365, K.O. …, kao vlasništvo tužene D.S. OOUR Osnovna škola „Ivan Goran Kovačić“ Ledenice Donje – Gradačac sa 1/1 i to temeljem rješenja zemljišnoknjižne kancelarije Općinskog suda u Gradačcu broj 028-0-Dn-10-004167 od 17.04.2014. godine. Na navedeno rješenje tužilac je izjavio žalbu Kantonalnom sudu u Tuzli koji je rješenjem broj 03 0 Dn 17615 18 Pž od 06.09.2018. godine naložio Odjeljenju za zemljišnoknjižne poslove Općinskog suda u Gradačcu da izvrši zabilježbu protiv tačnosti upisa u zemljišnoknjižni uložak broj 365 K.O. … a što je Općinski sud u Gradačcu i učinio rješenjem broj 028-0-Dn-10-004167 od 06.11.2018. godine. U tužbi tužilac navodi da je tužena ranije djelovala pod nazivom OOUR Osnovna škola „Ivan Goran Kovačić“ Gradačac da bi nakon usaglašavanja sa Uredbom o javnim ustanovama tokom 1995. godine promijenila naziv u J.U.O.Š. „Ivan Goran Kovačić“ Gradačac pod kojim nazivom i danas posluje. Nadalje, tužilac navodi da prema historijatu parceli novog premjera označenoj kao k.č. broj 1199 odgovara parcela po starom premjeru označena kao k.č. broj 9/183 koja je na osnovu prijavnog lista broj Dn 1003/87 dobila površinu od 4216 m2 tako što su joj pripojene parcele označene kao k.č. broj 9/83 i 8/182 te je upisana u z.k. ul. broj 3026 K.O. …. Dana 10.12.2007. godine parcela je prenesena u elektronski z.k. uložak koji je dobio broj 1856 K.O. ….
Nadalje, tužilac navodi da su parcele označene po starom premjeru kao k.č. broj 9/82 i 9/183 vođene u z.k. ul. broj 728 K.O… dok je parcela označena kao k.č. broj 9/83 vođena u z.k. ulošku broj 729 K.O. … i sve su još od 1887 godine bile upisane kao državno vlasništvo ( bivši erar ) sa dijelom 1/1, te je takav upis nastavio egzistirati i u z.k. ulošku broj 3026 K.O… pa i u elektronskom z.k. ulošku broj 1856 K.O. SP…, s tim da je od 1976. godine u „C“ teretnom listu upisano pravo korištenja u korist Zajednice za osnovno obrazovanje u Gradačcu koji upis je bio sve do uspostave z.k. ul. broj 365 K.O. … kada je spornim rješenjem navedena parcela bez pravnog osnova upisana u korist tužene. Tužilac navodi da u svim navedenim slučajevima parcela starog premjera k.č. broj 9/183 koja je kasnije dobila novi broj 1199 je samo mijenjala površinu dok je stanje u vlasničkom „B“ listu ( državno vlasništvo ) sa dijelom 1/1 ostalo nepromijenjeno sve do 2014. godine odnosno do uspostave z.k. uloška broj 365 K.O. ….
Nadalje tužilac navodi da je tokom 1976. godine Zajednica za osnovno obrazovanje Gradačac kupila pravo korištenja na parceli k.č. broj 1199 za potrebe Osnovne škole „Ivo Andrić“ Gradačac koja sad djeluje pod nazivom J.U.O.Š. „Dr. Safet beg Bašagić“ Gradačac iz čega proizilazi da navedena kupovina nije izvršena za potrebe tužene koja nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine pa ni u periodu uspostave z.k. ul. broj 365 K.O.O….
U tužbi tužilac navodi da je u skladu sa Zakonu o samoupravnim interesnim zajednicama obrazovanja i vaspitanja za područje Općine Gradačac osnovana Samoupravna interesna zajednica za osnovno obrazovanje Gradačac koja je imala svojstvo pravnog lica i koja je imala skraćeni naziv Zajednica za osnovno obrazovanje Gradačac a kako je bilo to navedeno i u zk. ul. broj 3026 K.O… odnosno 1856 KO …. Nakon što je donesena Odluka o prestanku rada SIZ-a osnovnog obrazovanja i vaspitanja Gradačac broj 53/88 , koji je brisan i iz registra sva prava i obaveze Samoupravnih interesnih zajednica osnovnog obrazovanja i vaspitanja su shodno članu 1. Zakona o Samoupravnom interesnom organizovanju u oblasti osnovnog obrazovanja i vaspitanja prenesena na novoosnovanu Zajednicu osnovnog obrazovanja i vaspitanja BiH. Nakon donošenja Zakona o ukidanju Samoupravnih interesnih zajednica došlo je do ukidanja do Samoupravne interesne zajednice osnovnog obrazovanja i vaspitanja BiH čije poslove i zadatke je u skladu sa zakonom preuzeo Republički javni fond za osnovno obrazovanje i vaspitanje BiH sve do donošenja Uredbe sa zakonskom snagom o prestanku rada fondova i zavoda kada poslove i zadatke preuzima Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta R BiH. S druge strane prave i obaveze te nepokretne stvari koje su vodile na Samoupravnoj interesnoj zajednici osnovnog obrazovanja i vaspitanja BiH prenesene su na Skupštinu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine dakle, nepokretne stvari postaju vlasništvo Skupštine SR BiH odnosno državna svojina.
Tužilac navodi da je predmetno rješenje od 17.04.2014. godine doneseno bez zahtjeva tužene a suprotno zahtjevu tužioca i bez isprave ili zakonskog osnova koji može biti osnov za sticanje prava vlasništva kao i bez saglasnosti prethodnog vlasnika za promjenu zemljišnoknjižnog upisa a što je suprotno odredbi člana 3., 4. i 41. Zakona o zemljišnim knjigama F BiH. Tužilac smatra da se u konkretnom slučaju nije mogla primijeniti glava VIII Zakona o zemljišnim knjigama jer je kod Općinskog sud au Gradačcu zemljišna knjiga bila uspostavljena odnosno nije bila uništena, oštećena ili nestala već je trebalo samo harmonizirati podatke katastra i zemljišne knjige vezane za novi katastarski premjer, površinu, kulturu, broj i naziv parcele koji podaci se odnose na A popisni list zemljišnoknjižnog uloška odnosno trebalo je primijeniti član 88. Zakona o zemljišnim knjigama. Međutim, obzirom da tužilac smatra da se Zemljišnoknjižni ured nepotrebno upustio u postupak uspostave novog zemljišnoknjižnog uloška ali je propustio da u postupku utvrdi sve relevantne činjenice i prikupi sve dokaze zbog čega tužilac smatra da je upis prava vlasništva u korist tužene suprotan članu 2. Zakona o uređenju imovinsko-pravnih i drugih odnosa u vezi sa preuzimanjem prava i obaveza osnivača prema osnovnim školama koje imaju status javne ustanove kojom je propisano da imovinu osnovne škole prema kojoj je Skupština kantona preuzela prava i obaveze osnivača čine nepokretne i pokretne stvari i prava kojima škola raspolaže i koja stiče obavljanjem svojih djelatnosti a da je imovina osnovne škole u državnoj svojini.
Tužilac smatra da je upis prava vlasništva u korist tužene suprotan i članu 1. stav 1. tačke 4. Zakona o pretvorbi društvene svojine te da tužilac ima pravo biti uknjižen kao titular predmetne parcele pri čemu se tužilac poziva i na član 6. Zakona o građevinskom zemljištu F BiH gdje je propisano da općina upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem u državnoj svojini, a predmetna parcela predstavlja gradsko građevinsko zemljište. Osim toga, tužilac se poziva i na član 60. Uredbe sa zakonskom snagom o ustanovama kojom je propisano da objekti i oprema organizacija i ustanova iz člana 53. stav 1. člana 56. i člana 58. stav 2. a koji su izgrađeni odnosno nabavljeni sredstvima samodoprinosa predstavljaju svojinu opštine na čijem području se objekti i oprema nalaze. Kako iz svega naprijed navedenog proizilazi da je tužiocu povrijeđeno Ustavom zagarantovano pravo na imovinu kao i član 7. stav 1. Zakona o principima lokalne samouprave u F BiH budući da je na predmetnoj nekretnini od 1887. godine dakle punih 127. godina kao titular pravo vlasništva bila upisana država to tužilac predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena u korist tužene temeljem rješenja Općinskog suda u Gradačcu broj 028-0-Dn-10-004167 od 17.04.2014. godine te da se u zemljišnim knjigama treba izvršiti brisanje tužene kao nosioca prava vlasništva uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist tužioca, kao i da se briše zabilježba protiv tačnosti upisa upisana na temelju rješenja broj 028-0-Dn-10-004167 od 06.11.2018. godine
Tužilac je za slučaj da sud ne usvoji primarni tužbeni zahtjev istakao i eventualni tužbeni zahtjev koji je u dijelu utvrđivanja nepravilne uknjižbe prava vlasništva u korist tužene identičan s tim da u drugom dijelu eventualnog tužbenog zahtjeva tužilac traži da se osim brisanja zemljišnoknjižnog upisa izvršenog na temelju predmetnog rješenja od 17.04.2014. godine izvrši i uspostava pređašnjeg stanja odnosno izvrši istovremena uknjižba državnog vlasništva kao i brisanje zabilježbe protiv tačnosti upisa.
Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 17.07.2019.godine tužilac je, u skladu sa Zakonom o gradu Gradačac uredio tužbeni zahtjev u dijelu označenja tužioca kao Grada Gradačac.
U odgovoru na tužbu, u pismenom podnesku od 18.01.2019. godine, tužena navodi da se prije svega ovdje radi o brisovnoj tužbi koja je propisana odredbom člana 56. stav 3. Zakona o stvarnim pravima kojom odredbom su propisani rokovi u kojima se može ostvarivati osporavanje pravnog osnova upisa, ali se ista ne može podići ukoliko je savjesna treća osoba, pouzdavajući se u zemljišnu knjigu upisala svoje pravo, te tužena smatra da je shodno navedenoj zakonskoj odredbi podnesena tužba nedopuštena. Nadalje, tužena navodi da je tužba i neblagovremena jer je podnesena izvan roka propisanog odredbom člana 360. Zakona o stvarnim pravima kojom odredbom je propisan rok od 3 godine od dana stupanja na snagu tog zakona – 05.09.2013. godine. Tužena smatra i da je tužba nedopuštena jer se istom traži poništenje uknjižbe prava vlasništva izvršenog u korist tužene na predmetnoj parceli, obzirom da se odluka redovnog suda ne može pobijati tužbom već isključivo redovnim i vanrednim pravnim lijekovima a tužilac ne dostavlja dokaz na okolnost da je vođen postupak radi pobijanja navedenog rješenja.
Tužena osporava u cijelosti osnovanost tužbe kao i postavljeni osnovni i eventualni tužbeni zahtjev. Tužena navodi da se iz priložene materijalne dokumentacije a posebno rješenja Višeg suda u Tuzli broj U/I-460/95 od 09.06.1995. godine o upisu osnivanja tužene kao javne ustanove u državnoj svoji, te iz izvoda iz Jedinstvenog registra o promjeni kod Zavoda za statistiku BiH od 05.07.1995. godine može utvrditi da je tužena javna ustanova u državnoj svojini pa su ne utemeljeni navodi vezani za promjenu oblika vlasništva nepokretnosti koje su upisane na tuženu jer iste nisu promijenile svoj pravni režim ( državno vlasništvo ) a društvena svojina kao pojam stvarnog prava je ukinuta stupanjem na snagu Zakona o stvarnim pravima. Time je pozivanje tužioca na samoupravne sporazume i društvene dogovore potpuno neodrživo.
Tužena ističe i prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tužene jer smatra da suština spora leži u činjenici što je 1998. godine Kantonalnim Zakonom o uređenju imovinsko-pravnih i drugih odnosa u vezi sa preuzimanjem prava i obaveza osnivača prema osnovnim školama koje imaju status javne ustanove utvrđeno da se mijenja osnivač svij osnovnih škola na području Tuzlanskog kantona odnosno da to više nisu općine kao lokalne zajednice veš Skupština kantona koja je preuzela prava i obaveze osnivača a posebno je propisano da imovinu osnovne škole koju čine nepokretne i pokretne stvari i prava preuzima novi osnivač odnosno Skupština kantona. Tužena nadalje ističe i to da iz priložene materijalne dokumentacije jasno proizilazi da je tužena i njeni pravni prednici zakoniti posjednik zgrade Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“ Ledenice Gornje, Gradačac i pripadajućeg školskog dvorišta duže od 50 godina opa predlaže da sud tužbu odbaci kao neblagovremenu i nedopuštenu odnosno da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan a tužioca obaveže da tuženoj naknadi troškove postupka.
Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužioca, sud je proveo pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu, na kom su provedeni slijedeći dokazi – kao svjedok saslušana je E.H., a izvršen je uvid i čitanje slijedećih isprava: zemljišno-knjižnog izvatka broj 028-0-NAR-18-003764 za z.k. ul. 365 K.O. … od 25.10.2018. godine, rješenja Općinskog suda u Gradačcu, Odjeljenje za zemljišno-knjižne poslove broj Dn 028-0-Dn-10-004 167 od 17.04.2014. godine, rješenja Općinskog suda u Gradačcu, Odjeljenje za zemljišno-knjižne poslove broj 02-0-Dn-10-004 167 od 18.04.2014. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Dn 0176 15 18 Pž od 06.09.2018. godine, rješenja Općinskog suda u Gradačcu, Odjeljenje za zemljišno-knjižne poslove broj dnevnika 028-0-Dn-10-004 167 od 06.11.2018. godine, izvoda iz Jedinstvenog registra o promjeni Zavoda za statistiku BiH, Odjeljenje za statistiku Tuzla broj 052-04-8/95 11 od 05.07.1995. godine, rješenja Višeg suda u Tuzli broj U/I-460/95 od 09.06.1995. godine, aktuelnog izvoda iz sudskog registra Općinskog suda u Tuzli od 11.05.2018. godine, istorijata za parcelu broj 9/183 koja je bila upisana u z.k. ul. broj 3026 K.O…, odnosno el. zk. ul. broj 1856 K.O. satari premjer… broj 028-0-Rz-18-000203 od 05.03.2018. godine, istorijata parcela po starom i novom katastarskom premjeru Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Gradačac broj 08-30-1454/18 od 07.03.2018. godine, zemljišno-knjižnog izvadtka broj zk. ul. 728 K.O…, zemljišno-knjižnog izvadtka broj zk. ul. 729 K.O. …, zemljišno-knjižnog izvadtka broj zk. ul. 3026 K.O…, zemljišno-knjižnog izvatka broj zk. ul. 1856 K.O… od 25.10.2018. godine, Ugovora o kupoprodaji od 13.09.1976. godine zaključen između Općine Gradačac i Zajednice za osnovno obrazovanje u Gradačcu, potvrde Ministarstva obrazovanja/naobrazbe i nauke/znanosti Tuzlanskog kantona broj 10/1-05-25372/18 od 31.10.2018. godine, podataka Općinskog suda u Tuzli broj 032-Regz-18-003498 od 14.11.2018. godine za Općinsko pravobranilaštvo Općine Gradačac, Odluke o prestanku rada SIZ-e osnovnog obrazovanja i vaspitanja Gradačac broj 53/88 od 22.04.1988. godine, dopisa Općinskog pravobranilaštva broj P-24/11 od 08.11.2011. godine – prijava za uspostavu zemljišno-knjižnih uložaka, prijepisa posjedovnog lista broj 281/02 K.O… od 07.10.211. godine, dopisa dostava podataka Općinske službe za urbanizam, investicije i komunalne poslove Općine Gradačac od 07.12.2018. godine i spisa Općinskog suda Gradačac, Odjeljenje za zemljišno-knjižne poslove broj 028-0-Dn-10-004167 .
Tokom postupka tužilac je odustao od prijedloga za provođenje dokaza saslušanja svjedoka R.B..
Na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zajedno, kao i svakog dokaza pojedinačno, odluku kao u izreci presude sud je donio iz sljedećih razloga:
Osnovnim tužbenim zahtjevom tužilac traži da sud utvrdi da nije pravno valjana uknjižba prava vlasništva izvršena u korist tužene na parceli označenoj kao k.č. broj 1199, zvana OŠ Veljko Vlahović, u naravi dvorište površine 3381 m2 i škola površine 835 m2 , ukupne površine 4216 m2 , upisana u z.k. ul. broj 365, K.O… izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Gradačcu broj 028-0-Dn-10-004167 od 17.04.2014. godine, sa zahtjevom da se uz zemljišnim knjigama izvrši brisanje upisa nastalog na osnovu predmetnog rješenja i istovremeno izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužioca.
Brisovna tužba je stvarno-pravna tužba sui generis, čiji zahtjev može biti usmjeren samo na utvrđivanje nevaljanosti već izvršenog upisa i uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja. Kako osnovnim tužbenim zahtjevom tužilac ne zahtijeva uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja, iako je predmetnim rješenjem Općinskog suda u Gradačcu broj 028-0-Dn-10-004167 od 17.04.2014. godine izvršena izmjena stanja, već traži i raspravljanje o stvarnim materijalno pravnim odnosima u pogledu prava na predmetnoj nekretnini, to je sud osnovni tužbeni zahtjevu tužioca odbio kao nedopušten.
Eventualnim tužbenim zahtjevom tužilac traži da sud odluči o valjanosti uknjižbe izvršene na temelju rješenja Općinskog suda u Gradačcu broj 028-0-Dn-10-004167 od 17.04.2014. godine, te da utvrdi da isto nije valjano uz istovremeni nalog da se uspostavi pređašnjega stanja, tj. stanja upisa kakvo je bilo prije donošenja spornog rješenja, a to je upis državnog vlasništva.
Imajući u vidu da se u parnici za brisanje uknjižbe odlučuje samo o valjanosti uknjižbe
s obzirom na podobnost isprave na temelju koje je izvršena uknjižba, te ako se ima u vidu činjenica da je pretpostavka da je upis u zemljišnu knjigu pravno valjan, ali da se radi o oborivoj zakonskoj pretpostavci i da se suprotno dokazuje u parničnom postupku, te da je onaj ko tvrdi suprotno, dužan to i da dokazuje, to je na tužiocu bila obaveza da dokaže da predmetni upis u zemljišnu nije pravno valjan.
U svrhu dokazivanja osnovanosti svog tužbenog zahtjeva, odnosno tvrdnji da upis nije pravno valjan, tužilac je predočio rješenje Općinskog suda u Gradačcu, Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove broj 028-0-Dn-10-004167 od 17.04.2014. godine ( koje je ispravljeno rješenjem istog suda isti broj od 18.04.2014. godine ) te je uvidom u isto utvrđeno da je istim uspostavljen zemljišnoknjižni uložak broj 3025 u katastarskoj općini … i dozvoljeno da se na osnovu posjedovnog lista broj 281/02 K.O… u „A“ listu zemljišnoknjižnog uloška broj 3025 K.O…, katastarska čestica broj 1199 „OŠ Veljko Vlahović“ zgrada obrazovanja 835 m2 , dvorište 3381 m2 , sveukupne površine 4216 m2 a na osnovu člana 69. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama uknjiži pravo vlasništva u kolonu upisi „B“ lista u korist D.S. OOUR Osnovne škole Ivan G. Kovačić sa dijelom 1/1.
Nadalje, uvidom u posjedovni list broj 281/02 K.O…, sa datumom izdavanja 07.10.2011.godine, utvrđeno je da je na parceli označenoj kao k.č. 1199 zvana O.Š. Veljko Vlahović, dvorište i škola, kao posjednik sa dijelom 1/1 upisana tužena D. S. OOUR Osnovna škola Ivan Goran Kovačić.
Uvidom u dopis broj P-24/11 od 08.11.2011.godine koji je Općinskom sudu u Gradačcu – Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove, uputilo Općinsko pravobranilaštvu općine Gradačac utvrđeno je da je prijava za uspostavu zemljišno-knjižnih uložaka po oglasu od 07.04.2011.godine podnesena, između ostalih, i za nekretnine iz posjedovnog lista 281/02 K.O…za koju je priložena i kopija katastarskog plana i istorijat sa dokumentacijom, te je prijavom tužilac naznačio da polaže pravo vlasništva na nekretninama.
Izvršen je uvid i u Istorijat za parcelu broj 9/183 koja je bila upisana u zk. uložak broj 3026 KO …, odnosno u el. zk. uložak broj 1856 KO…, koji je dana 05.03.2018.godine sačinjen od strane zemljišno-knjižnog referenta Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Gradačcu, iz kog akta proizilazi da je, zgrada i zemljište opisano i A listu i to broj 9/83, 9/182 i 9/183 dana 13.09.1976. godine, na osnovu ugovora o kupoprodaji uknjižena kao društvena svojina sa pravom korištenja u korist Zajednice za osnovno obrazovanje u Gradačcu, da je prijavnim listom Dn broj 1003/87 izvršeno brisanje parcela broj 9/83 i 9/182 i spajanje sa parcelom broj 9/183 koja je upisana kao O.Š. Veljko Vlahović, dvorište ukupne površine 4216 m2 , te da je dana 10.12.2007.godine zk. uložak broj 3026 preuzet u el. zk uložak broj 18656 K.O. …. Iz navedenog istorijata ne može se utvrditi upis prava u „B“ „Vlasničkom listu“ na dan izvršene harmonizacije, odnosno donošenja spornog rješenja.
Uvidom u Istorijat parcela po starom i novom katastarskom premjeru broj 08-30-1454/18 od 07.03.2018.godine utvrđeno je da je istim dat istorijat upisa na temelju raspoložive dokumentacije Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove općine Gradačac, te se iz istog također, ne može utvrditi stanje upisa u zemljišnim knjigama na dana donošenja predmetnog osporenog rješenja.
Nadalje, tužilac je sudu predočio i
Svi navedeni zemljišnoknjižni izvatci, osim elektronskog izvatka sa datumom od 25.10.2018.godine, su bez datuma i bez ovjere, te ih sud nije mogao cijeniti kao valjane u smislu dokazivanja navoda tužioca da je na dan donošenja rješenja Općinskog suda u Gradačcu, Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove broj 028-0-Dn-10-004167 odnosno na dan 17.04.2014. godine ( koje je ispravljeno rješenjem istog suda isti broj od 18.04.2014. godine ) i izvršenog upisa, tužilac bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, te da upis izvršen na temelju navedenog rješenja nije pravno valjan, niti se mogu prihvatiti navodi kojima se tužilac poziva na prava iz Zakona o gradskom građevinskom zemljištu, obzirom da je iz zk. ul. broj 728,729 i 3026 pravo vlasništva upisano u korist državne svojine, bez upisa bilo kakvog prava u korist tužioca.
Ocjenom naprijed analiziranih dokaza utvrđeno je i da se tužilac dopisom broj P-24/11 od 08.11.2011.godine javio na oglas od 07.04.2011.godine koji je Općinski sud u Gradačcu – Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove, objavio na oglasnoj tabli suda i u dnevnim novinama a po pokrenutom postupku sistemskog ažuriranja, uspostave i zamjene zemljišne knjige te da je uz prijavu priložena kopija katastarskog plana i istorijat sa dokumentacijom na temelju koje je tužilac naznačio da polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. ( upisanoj kako to tužilac navodi u PL. 281/02 ), a da je u istim kao posjednik naznačena tužena, dok dokaze o upisu vlasništva tužilac uz prijavu nije ni dostavio.
Valjanost upisa u zemljišne knjiže izvršenog na temelju predmetnog rješenja cijeni se shodno članu 69. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama1 kojom odredbom je propisano da se u zemljišnu knjigu kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava upisuje osoba koja je od strane zemljišnoknjižnog referenta utvrđena kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini u skladu sa odredbama tog zakona, odnosno osoba čije vlasništvo, odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerojatnijim.
Stoga, u situaciji kada je upravo tužilac uz prijavu od 08.11.2011.godine dostavio podatke – posjedovni list broj 281/02 na temelju kojih je izvršena uspostava zemljišnoknjižnog uloška broj 3025 KO… za k.č. broj 1199 O.Š. Veljko Vlahović zgrada obrazovanja površine 835 m2, dvorište 3381 m2, sve ukupne površine 4216 m2 i na temelju kog je kao pravo vlasništva upisano na tuženu tužilac ne može sa uspjehom osporavati valjanost upisa jer je upis izvršen na temelju isprava koje je tužilac u prijavi priložio i na koje se pozvao.
Obzirom da tužilac nije postupio u skladu sa svojim pravom i obavezom iz člana 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku2, te u toku dokaznog postupka nije provodio dokaz na okolnost da je u momentu donošenja spornog rješenja tužilac bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, ( a naprijed je već navedeno da iz priloženih zk. izvadaka bez broja i datuma proizilazi da je pravo vlasništva upisano u korist državne svojine ), odnosno nije proveo dokaz vještačenjem po vještaku geometru na okolnost istorijata predmetne parcele, to sud nije mogao utvrditi da upis koji je izvršen na temelju rješenja Općinskog suda Gradačac, Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove broj 028-0-Dn-10-004167 od 17.04.2014. godine nije pravno valjan.
Ostale dokaze – materijalne isprave koje je tužilac sudu predočio a to su: rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Dn 0176 15 18 Pž od 06.09.2018. godine, rješenje Općinskog suda u Gradačcu, Odjeljenje za zemljišno-knjižne poslove broj dnevnika 028-0-Dn-10-004 167 od 06.11.2018. godine, izvod iz Jedinstvenog registra o promjeni Zavoda za statistiku BiH, Odjeljenje za statistiku Tuzla broj 052-04-8/95 11 od 05.07.1995. godine, Rješenje Višeg suda u Tuzli broj U/I-460/95 od 09.06.1995. godine, aktuelni izvod iz sudskog registra Općinskog suda u Tuzli od 11.05.2018. godine, Ugovor o kupoprodaji od 13.09.1976. godine zaključen između Općine Gradačac i Zajednice za osnovno obrazovanje u Gradačcu, potvrda Ministarstva obrazovanja/naobrazbe i nauke/znanosti Tuzlanskog kantona broj 10/1-05-25372/18 od 31.10.2018. godine, dostava podataka Općinskog suda u Tuzli broj 032-Regz-18-003498 od 14.11.2018. godine za Općinsko pravobranilaštvo Općine Gradačac, Odluka o prestanku rada SIZ-e osnovnog obrazovanja i vaspitanja Gradačac broj 53/88 od 22.04.1988. godine i dopis dostava podataka Općinske službe za urbanizam, investicije i komunalne poslove Općine Gradačac od 07.12.2018. godine, sud je cijenio ali ih nije posebno obrazlagao obzirom da iste nisu od uticaja na odlučivanje u predmetnoj pravnoj svari.
Sud je cijenio i izjavu saslušane svjedokinje E.H., zaposlenice tužene, koja je u periodu od 2006.godine do 2014.godine obavljala funkciju direktora, ali istu nije prihvatio u smislu utvrđivanja osnovanosti navoda tužioca o pravno nevaljanom upisu obzirom da svjedokinja u svojoj izjavi nije iznosila činjenice o pitanju vlasništva nad predmetnom nekretninom ili osnova za sporni upis.
Na temelju navedenog a u skladu sa odredbom člana 126. Zakona o parničnom postupku sud je i eventualni tužbeni zahtjev tužioca odbio kao neosnovan.
Prigovor tuženog da je tužba neblagovremena sud je odbio kao neosnovan.
Naime, osnovani su navodi tuženog da je odredbom člana 360. Zakona o stvarnim pravima F BiH3 propisano da rokovi od tri godine za podizanje brisovne tužbe prema tom zakonu teku od dana stupanja na snagu tog zakona tj. od 05.09.2016.godine, a da je tužba podnesena da 17.12.2018.godine, međutim sud nije tužbu odbacio kao neblagovremenu smatrajući da se radi o vlasničkoj tužbi, te da vlasnička tužba ne zastarijeva.
Kao neosnovan odbijen je prigovor nedostatka pasivne legitimacije u kom tuženi navodi da bi, zbog činjenice da je 1998.godine donesen Zakon o uređenju imovinsko-pravnih i drugih odnosa u vezi sa preuzimanjem prava i obaveza osnivača prema osnovnim školama koje imaju status javne ustanove kojim je kao osnivač svih osnovnih škola na području Tuzlanskog kantona koji preuzima sva prava i obaveze dotadašnjih osnivača Skupština Kantona koja jedino i može biti pasivno legitimisana iz razloga što se brisovnom tužbom pobijaju već izvršeni upisi u zemljišnim knjigama te je aktivno legitimisan nosilac knjižnog prava, odnosno onaj ko je neposredno prije osporavane promjene bio upisan u zemljišne knjige a pasivno legitimisana osoba je osoba u čiju je korist izvršena uknjižba koja se, kao pravno nevaljana osporava, a to je u ovoj parnici upravo tužena.
U skladu sa članom 383., 386. i 396. Zakona o parničnom postupku i na opredijeljen zahtjev punomoćnika tužene sud je obavezao tužioca da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 4.040,01 KM.
Troškove tužene čini nagrada punomoćniku tužene za sastav pismenog odgovora na tužbu iz podneska od 18.01.2019. godine u iznosu od 875,00 KM, za zastupanje tužene na pripremnom ročištu 23.04.2019. godine u iznosu od 926,00 KM, na ročištu za glavnu raspravu 17.07.2019. godine u iznosu od 932,00 KM, te na nastavku ročišta za glavnu raspravu 30.09.2019. godine u iznosu od 720,00 KM. Visina nagrade punomoćniku tužene, osim za zastupanje na nastavku ročišta za glavnu raspravu određena je u skladu sa Zakonom o izmjeni Zakona o advokaturi u F BiH4 i prema visini prosječene neto plaće u mjesecu u kom je radnja poduzeta iz kog razloga je preko dosuđenog iznosa nagrade za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 17.07.2019. godine tužena odbijena. Nagrada za zastupanje tužene na nastavku ročišta za glavnu raspravu održanom 30.09.2019. godine određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u F BiH5 prema kojoj punomoćniku tužene za zastupanje na nastavku ročišta pripada 50% nagrade odnosno 50% od 480 bodova to jest 240 bodova ili 720,00 KM iz kog razloga je u ovom dijelu zahtjevu tužena odbijena. Na dosuđeni iznos nagrade od 3.453,00 KM punomoćniku tužene pripada i iznos od 587,01 KM na ime 17% PDV-a obzirom da je isti dostavio dokaz da je obveznik iste.
Biljana Novak
POUKA:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 30 dana.
Za tužioca rok za žalbu teče od dana prijema prepisa a za
tuženu od dana donošenja. Žalba se podnosi Kantonalnom
sudu u Tuzli putem ovog suda u 3 ( tri ) primjerka.
1 Sl. novine F BiH br. 58/02, 19/03, 54/04 i 32/19
2 Sl. novine F BiH broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15
5 Sl. novine F BiH broj 22/04 i 24/04