BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OKRUŽNI SUD U BANJALUCI
Broj: 71 0 K 336857 23 Kž
Banjaluka, 04.10.2024. godine
U IME REPUBLIKE SRPSKE!
Okružni sud u Banjaluci, u vijeću sastavljenom od sudija Snježane Kudrić kao predsjednika vijeća, mr Srđana Force i Blagoje Dragosavljevića kao članova vijeća, uz učešće zapisničara Borjane Marjanac, u krivičnom predmetu protiv optuženog R.K. zbog krivičnog djela oštećenje i oduzimanje tuđe stvari iz člana 240. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, odlučujući o žalbi branioca optuženog Branimira Barića, advokata iz Banjaluke, izjavljenu protiv presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 336857 21 K od 14.06.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj 04.10.2024. godine u odsustvu uredno obavještenih stranaka i branioca optuženog, donio je
PRESUDU
Uvažavanjem žalbe branioca optuženog R.K. preinačava se u odluci o krivičnoj sankciji presuda Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 336857 21 K od 14.06.2023. godine, tako da se optuženom za krivično djelo oštećenje i oduzimanje tuđe stvari iz člana 240. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske za koje djelo je tom presudom oglašen krivim na osnovu istog zakonskog propisa uz primjenu člana 41., 43. i 46 Krivičnog zakonika Republike Srpske izriče kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
U preostalom dijelu pobijana presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 336857 21 K od 14.06.2023. godine (u daljem tekstu pobijana presuda), optuženi R.K. je oglašen krivim da je u vrijeme, mjestu i na način pobliže opisano u izreci pobijane presude počinio krivično djelo oštećenje i oduzimanje tuđe stvari iz člana 240 st. 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 64/17, sa izmjenama, u daljem tekstu: KZ RS), pa mu sud na osnovu istih zakonskih propisa, te člana 41, 43 i 46. KZ RS izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
Na osnovu člana 108 stav 3 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21, u daljem tekstu ZKP RS) optuženi je obavezan da oštećenom Slobodanu Ratkovcu nadoknadi štetu u iznosu od 1.052,81 KM (hiljadpedesetdvijekonvertibilnemarkei81/100) na ime imovinskopravnog zahtjeva.
Na osnovu člana 99 stav 1. ZKP u vezi sa članom 96. ZKP optuženi je obavezan da plati troškove postupka na ime sudskog paušala iznos od 300,00 KM (tristakonvertibilnihmaraka), u roku od 30 (trideset) dana po pravosnažnosti presude.
Protiv pobijene presude žalbu je blagovremeno izjavio branilac optuženog zbog bitnih povreda krivičnog postupka, povrede Krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o krivičnim sankcijama, uključujući i imovinsko pravni zahtjev sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženi oslobodi od optužbe, ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sa prijedlogom da se optuženi i branilac pozovu na drugostepenu sjednicu vijeća.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Na drugostepenu sjednicu vijeća zakazanu za dan 04.11.2024. godine nisu pristupile stranke i branilac optuženog uredno obaviješteni, pa je ista održana shodno članu 318. stav 4. ZKP RS.
Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, a imajući u vidu spise predmeta, odlučeno je kao u izreci iz sljedećih razloga:
Neosnovan je prigovor žalbe branioca optuženog da je pobijana presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba krivičnog postupka koje se ogledaju u povredi načela „in dubio pro reo“ te povredi prava na odbranu kao i da je izreka pobijane presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi i razlozima datim u obrazloženju, i da obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Povredu prava na odbranu branilac optuženog vidi u činjenici da kao izabrani branilac nije prisustvovao na glavnom pretresu održanom pred prvostepenim sudom dana 15.03.2021. godine iako je u to vrijeme bio izabrani branilac optuženog i u spisima predmeta je bila uložena punomoć o zastupanju. Uvidom u zapisnik sa glavnog pretresa na koji se poziva branilac u žalbi vijeće ovog suda je utvrdilo da se optuženi nije protivio da se glavni pretres održi bez branioca, a imajući u vidu da nije obavezna odbrana s obzirom na propisanu kaznu za navedeno krivično djelo. Nadalje, izreka pobijane presude je razumljiva, sadrži opis radnje izvršenja krivičnog djela za koje je optuženi oglašen krivi, nema protivrječnosti u datom činjeničnom opisu i u cijelosti je u saglasnosti izreka i obrazloženje pobijane presude.
Pred prvostepenim sudom provedeni su svi dokazi po prijedlogu stranaka. Provedeni dokazi prvostepeni sud je izložio u pismenom otpravku pobijane presude u bitnom dijelu, a zatim izvršio ocijenu izvedenih dokaza pojedinačno, te u međusobnoj vezi upravo na način kako to propisuje odredba člana 295. ZKP RS, a pismeni otpravak pobijane presude je urađen po metodologiji iz člana 304. stav 7. ZKP RS. U obrazloženju se određeno i nedvosmisleno obrazlaže koja činjenica je utvrđena i na osnovu kojeg dokaza, pa je bez osnova navod žalbe branioca optuženog da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. U ovom žalbenom osnovu posebno se prigovara zaključku pobijane presude koji je izveden da je optuženi izvršilac ovog krivičnog djela i u tom kontekstu se osporavaju iskazi oštećenog S.R. i svjedoka M.B.. Za odbranu je sporno o kakvom se „podesnom predmetu“ radi iako je i u tom smislu pobijana presuda dala valjane razloge koje prihvata i vijeće ovog suda jer svaki oštar predmet bez konkretnog naziva je podoban da se takvim predmetom nanesu oštećenja na vozilu kakva su nastala i kritičnom prilikom. Takođe, pravilno su cijenjeni iskazi svjedoka oštećenog S.R. i svjedoka M.B. pojedinačno i u međusobnoj vezi.
Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je pravilno primijenio Krivični zakonik kvalifikujući radnje izvršenja pobliže opisane u izreci pobijane presude kao krivično djelo oštećenje i oduzimanje tuđe stvari iz člana 240. stav 1. KZ RS, pa su neosnovani navodi žalbe branioca da je pobijanom presudom povrijeđen Krivični zakon na štetu optuženog.
Ispitujući pobijanu presudu u odluci o krivičnoj sankciji vijeće ovog suda nalazi da je žalba branioca osnovana i da je optuženom za navedeno krivično djelo prestrogo odmjerena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Ovo iz razloga što žalba branioca pravilno analizira propisanu kaznu za navedeno krivično djelo i navodi da je za sito propisana novčana kazna ili kazna zatvora ali pogrešno izvodi zaključak da bi se izricanjem novčane kazne ostvarili ciljevi prije svega specijalne a onda i generalne prevencije. Pravilno je prvostepeni sud cijenio kao otežavajuću okolnost raniju osuđivanost optuženog, međutim propušteno je da se cijeni stepen oštećenja na vozilu oštećenog kao i visina pričinjene štete. Kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i njenim izvršenjem u cijelosti će se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, pa je u ovom dijelu žalba branioca uvažena i prvostepena presuda preinačena.
U preostalom dijelu pobijana presuda je ostala neizmijenjena, a odnosi se na odluke prvostepenog suda o imovinsko pravnom zahtjevu i troškovima krivičnog postupka, naime visinu štete pričinjene na vozilu prvostepeni sud je pravilno utvrdio na osnovu dostavljenog računa i troškova koje je oštećeni imao, a paušalni troškovi su odmjereni u skladu sa Uredbom Vlade Republike Srpske o naknadi troškova u sudskim postupcima.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude, a na osnovu člana 328. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.
Zapisničar Predsjednik vijeća
Borjana Marjanac Snježana Kudrić