BOSNA I HERCEGOVINA

REPUBLIKA SRPSKA

OKRUŽNI SUD U BANJALUCI

Broj: 75 0 Mal 059855 24 Gž

Dana: 6.12.2024. godine

                               

      Okružni sud u Banjaluci u vijeću sastavljenom od sudija Dragomirke Stanojević, kao predsjednika vijeća, Nermane Sadiković i Danijele Šarčević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužioca Z.O. iz B., ulica …, kojeg zastupa punomoćnik Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, protiv tuženog Republike Srpske , koju zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, Sjedište zamjenika Banjaluka, ulica Vladike Platona bb, radi naknade štete, vrijednost predmeta spora 1.500,00 KM, odlučujući o žalbi tužioca, izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu, broj: 75 0 Mal 059855 23 Mal od 18.3.2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 6.12.2024. godine donio je

PRESUDU

      Žalba tužioca se odbija, presuda Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu, broj: 75 0 Mal 059855 23 Mal od 18.3.2024. godine, potvrđuje.

       

Obrazloženje

      Presudom Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu, broj: 75 0 Mal 059855 23 Mal od 18.3.2024. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužioca kojim je tražio da se tužena obaveže da mu na ime naknade štete za povredu ugleda i duševnu bol isplati iznos od 1.500,00 KM sa zateznom kamatom od 29.8.2023. godine do isplate kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

      Blagovremeno izjavljenom žalbom prvostepenu presudu pobija tužilac zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom se žalba uvaži prvostepena presuda ukine i predmet dodijeli drugom sudiji radi donošenja pravilne odluke

      U odgovoru na žalbu tuženi osporava žalbene navode, sa prijedlogom da se žalba tužioca odbije i potvrdi prvostepena presuda.

      Žalba nije osnovana.

      Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužioca da mu tužena na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda isplati iznos od 1.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškove parničnog postupka.

      Nakon provedenog dokaznog postupka prvostepeni sud je utvrdio: da je dana 30.8.2023. godine ovlašćeno službeno lice sudske policije u Osnovnom sudu u Banjaluci onemogućilo tužioca da se slobodno kreće po zgradi suda na način da mu nije dozvolio da iz prizemlja dođe do viših spratova sudske zgrade, da iz iskaza tužioca proizlazi da je isti bez poziva suda namjeravao da komunicira sa sudijama koji su zadužili predmete u kojima je on stranka, a u cilju urgiranja da se predmeti uzmu u rad, jer su tužbe podnesene prije dvije godine, da sudski policajci prema njemu nisu primijenili silu, nisu galamili na tužioca i podizali ton, već su mu samo rekli da se ne može popeti na sprat sudske zgrade i da je to naredba predsjednika suda M.M..

      Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio da u radnjama pripadnika sudske policije nije bilo elemenata protivpravnosti, da se u skladu sa kodeksom sudijske etike mora voditi računa o tome da komunikacija sudija sa strankama u postupku ne dovodi u sumnju njegovu nezavisnost i nepristrasnost i da sporni događaj ne daje osnova za zaključak da je tužilac predmetnim postupanjem sudske policije diskriminisan u odnosu na druge građane, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužioca u cjelosti odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja u vezi sa odredbama člana 2. stav 1. i člana 12. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik BiH“ broj 59/09 i 66/12: u daljem tekstu- ZZD).

      Dopunskom presudom Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 Mal 059855 23 Mal od 26.3.2024. godine obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 KM, temeljem odredbi člana 386, stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13, 109/21 i 27/24 - u daljem tekstu: ZPP), a koja odluka nije osporena u žalbenom postupku.

      Ovaj sud je ispitao prvostepenu odluku u smislu odredbe člana 221. ZPP i odlučio kao u izreci drugostepene odluke iz slijedećih razloga:

      U žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude tuženi ističe da prvostepeni sud nije cijenio dokaze u skladu sa odredbom člana 8. ZPP i da je nesporno utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužioca osnovan.

      Odluka prvostepenog suda je pravilna i zakonita.

      Prema odredbi člana 12. stav 1. ZZD lice ili grupa lica koja su izložena bilo kojem obliku diskriminacije ovlašteni su da podnesu tužbu i traže (između ostalog): a) da se utvrdi da je tužni povrijedio pravo tužioca na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je preduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđivanje diskriminacije), c) da se nadoknadi materijalna i nematerijalna šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim zakonom (tužba za naknadu štete).

      Tužilac u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da su ovlaštena službena lica u Osnovnom sudu u Banjaluci postupajući dana 30.8.2023. godine prema tužiocu povrijedili njegov ugled i nanijeli mu duševne bolove, te ističe da je on na taj način suštinski diskriminisan, budući da u odnosu na ostale tog dana koji su bili prisutni u Osnovnom sudu u Banjaluci, nije primijenjeno takvo postupanje.

      Odredbom člana 2. stav 1. ZZD diskriminacija je definisana kao različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu, ili grupi lica i o onima koji su s njima u rodbinskoj ili drugoj vezi na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti….kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima života. Diskriminacija je dakle, razlikovanje ljudi, pojedinaca ili grupa na osnovu nekog njihovog ličnog svojstva koje predstavlja diskriminacijski osnov.

      U konkretnom slučaju tužilac nije izvedenim dokazima u smislu člana 7. i 123. stav 1. ZPP, a u vezi sa članom 12. stav 1. i 2. stav 1. ZZD dokazao vjerovatnost tvrdnje da je u odnosu na njega dana 30.8.2023. godine izvršena diskriminacija.

      S obzirom na dokaze koje je pravilno cijenio prvostepeni sud u smislu člana 8. ZPP ovaj sud prihvata kao pravno utemeljene razloge prvostepenog suda da tužilac nije dokazao postojanje diskriminacije u navedenoj spornoj situaciji i iste u ovoj drugostepenoj odluci ovaj sud neće ponavljati.

      Kada je u pitanju odgovornost za štetu koju prouzrokuje organ pravnog lica u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija, prema ocjeni ovog suda tužilac nije dokazao da je u konkretnom slučaju došlo do preduzimanja protivpravnih radnji od strane ovlaštenih službenih lica sudske policije prema tužiocu, tako da tužilac nije dokazao postojanje osnova za isplatu nematerijalne štete i po ovom osnovu, a koji zahtjev za naknadu nematerijalne štete je opredjelio na iznos od 1.500,00 KM.

      Budući da je prvostepeni sud pravilnom ocjenom dokaza u smislu člana 8. ZPP i primjenjujući pravila o teretu dokazivanja, izveo pravilne činjenične i pravne zaključke i odbio tužben zahtjev tužioca, to je žalba tužioca odbijena i prvostepena presuda potvrđena temeljem odredbe člana 226. ZPP.

       Predsjednik vijeća

     Dragomirka Stanojević