• logo
  • osnovna stranica
  • Općinski sud u Mostaru

    Idi na sadržaj
    BosanskiHrvatskiSrpskiСрпскиEnglish

    Tumačenje ugovora mora poštovati jasne odredbe i zajedničku volju stranaka.

    Pravilno tumačenje nejasnih odredbi ugovora u privredi

    23.06.2025.

    Iz Presude Vrhovnog suda F BiH broj: 58 0 Ps 256948 25 Rev od 04.06.2025. godine:

    „Pravilo o tumačenju nejasnih odredbi (član 100. ZOO) nije primaran već sekundarni princip tumačenja ugovora koji dolazi do primjene tek ako se drugim metodama tumačenja nejasnoća ne može otkloniti. Prilikom tumačenja ugovora njegove odredbe se primjenjuju onako kako glase (član 99. stav 1. ZOO). Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovarača i odredbe tako razumjeti kako to odgovora načelima obligacionog prava (član 99. stav 2. ZOO).

    Dakle, pod tumačenjem ugovora podrazumijeva se pronalaženje smisla odredbi ugovora. Ukoliko je neka odredba ugovora dvosmislena, treba je razumjeti na način da ima neko dejstvo, a ne tako da zbog nejasnoće ostane bez smisla ili dejstva.

    U konkretnom slučaju, ukoliko bi se tumačenje odredbe člana 6. Ugovora od strane drugostepenog suda prihvatilo kao pravilno, odrednica „na određen period – ne duže od 6 mjeseci“ bi ostala bez ikakvog smisla, jer bi je nastavak odredbe „odnosno do odabira najpovoljnijeg ponuđača...“ činio suvišnom i besmislenom. Ključne riječi u odredbi člana 6. Ugovora su „ne duži od 6 mjeseci“, i iste su jasne i nedvosmislene, tako da je prvostepeni sud, i po ocjeni ovog suda, odrednici „odnosno do odabira najpovoljnijeg ponuđača...“ pravilno dao pravni značaj raskidnog uslova (mogućeg kraćeg roka trajanja ugovora), ukoliko isti nastupi u okviru šestomjesečnog roka trajanja ugovora.

    Da je zajednička namjera stranaka bila drugačija, takvu volju bi izrazile jednostavnom normom da se ugovor zaključuje do izbora najpovoljnijeg ponuđača, za koju je potrebna samo elementarna vještina izrade ugovora i njegovih normi te ne bi u dva člana Ugovora unosili odrednicu da se ugovor zaključuje na određeno vrijeme i to na rok ne duži od 6 mjeseci.

    Stoga, kako je predmetni ugovor, na kome tužitelj temelji zahtjev, zaključen na određeno vrijeme u trajanju od 6 mjeseci, to je tužbeni zahtjev neosnovan jer se odnosi na vremenski period u kome ugovor više nije važio među strankama.“

    Prikazana vijest je na:
    Povratak na vrh

    Tumačenje ugovora mora poštovati jasne odredbe i zajedničku volju stranaka.

    Pravilno tumačenje nejasnih odredbi ugovora u privredi

    23.06.2025.

    Iz Presude Vrhovnog suda F BiH broj: 58 0 Ps 256948 25 Rev od 04.06.2025. godine:

    „Pravilo o tumačenju nejasnih odredbi (član 100. ZOO) nije primaran već sekundarni princip tumačenja ugovora koji dolazi do primjene tek ako se drugim metodama tumačenja nejasnoća ne može otkloniti. Prilikom tumačenja ugovora njegove odredbe se primjenjuju onako kako glase (član 99. stav 1. ZOO). Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovarača i odredbe tako razumjeti kako to odgovora načelima obligacionog prava (član 99. stav 2. ZOO).

    Dakle, pod tumačenjem ugovora podrazumijeva se pronalaženje smisla odredbi ugovora. Ukoliko je neka odredba ugovora dvosmislena, treba je razumjeti na način da ima neko dejstvo, a ne tako da zbog nejasnoće ostane bez smisla ili dejstva.

    U konkretnom slučaju, ukoliko bi se tumačenje odredbe člana 6. Ugovora od strane drugostepenog suda prihvatilo kao pravilno, odrednica „na određen period – ne duže od 6 mjeseci“ bi ostala bez ikakvog smisla, jer bi je nastavak odredbe „odnosno do odabira najpovoljnijeg ponuđača...“ činio suvišnom i besmislenom. Ključne riječi u odredbi člana 6. Ugovora su „ne duži od 6 mjeseci“, i iste su jasne i nedvosmislene, tako da je prvostepeni sud, i po ocjeni ovog suda, odrednici „odnosno do odabira najpovoljnijeg ponuđača...“ pravilno dao pravni značaj raskidnog uslova (mogućeg kraćeg roka trajanja ugovora), ukoliko isti nastupi u okviru šestomjesečnog roka trajanja ugovora.

    Da je zajednička namjera stranaka bila drugačija, takvu volju bi izrazile jednostavnom normom da se ugovor zaključuje do izbora najpovoljnijeg ponuđača, za koju je potrebna samo elementarna vještina izrade ugovora i njegovih normi te ne bi u dva člana Ugovora unosili odrednicu da se ugovor zaključuje na određeno vrijeme i to na rok ne duži od 6 mjeseci.

    Stoga, kako je predmetni ugovor, na kome tužitelj temelji zahtjev, zaključen na određeno vrijeme u trajanju od 6 mjeseci, to je tužbeni zahtjev neosnovan jer se odnosi na vremenski period u kome ugovor više nije važio među strankama.“